KOMPLEMENTARNOST USTAVNOPRAVNIH I DRUŠTVENIH ODREDNICA POREZNE PRAVEDNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Porezna pravednost kao pranačelo koje prati evoluciju poreznog sustava od njegova rudimentarnog obličja do suvremenosti postavlja apstraktan zahtjev pred nositelje zakonodavne vlasti prilikom uređivanja fiskalnog sustava. Ustav Republike Hrvatske, a tako i većina suvremenih ustava, utvrđuje minimalne granice zakonodavcu prilikom propisivanja poreza s ciljem ostvarenja pravednosti u oporezivanju. Suzdržana ustavnosudska kontrola poreznih zakona treba predstavljati branu flagrantnim kršenjima ustavnih načela oporezivanja te dati sadržaj apstraktnom načelu porezne pravednosti. S druge strane, sentiment javnosti određuje koliku razinu pravednosti, iznad one minimalne (zajamčene ustavom), određeno društvo želi postići. Time stupanj društvene svijesti o poželjnoj razini porezne pravednosti, izražen kroz načelo demokracije, dopunjuje ustavni minimum pravednog poreznog sustava. Dok potonji predstavlja trajno jamstvo od pretjeranog presizanja javnih vlasti u imovinu građana, prvi je prilagodljiv promijenjenim uvjetima i zahtjevima vremena.