Kanonik i perika – prilog poznavanju biografije Petra Stankovića

U ovom se radu prvi put objavljuju i analiziraju izvorni dokumenti rukopisne ostavštine Petra Stankovića, koji se čuvaju u Sveučilišnoj knjižnici u Puli u kutiji broj XI, sveščić 45. Riječ je o zamolbi kanonika Stankovića upućenoj papi Grguru XVI. godine 1840. kako bi mu se omogućilo da nosi periku ili drugo pokrivalo za glavu, čak i za vrijeme liturgije. Zahtjev je popraćen papinskom odlukom, napisanom latinskim jezikom, koja Stankovića ovlašćuje da nosi periku, ali ga istovremeno podsjeća na važnost crkvene skromnosti. U ovom se radu donosi i popratno pismo, tadašnjeg tajnika Ureda za latinska pismena Carla Vizzardellija, iz kojeg proizlazi da zahtjev formuliran u zamolbi nije bio jedini koji je Stanković, unatoč dodijeljenom privilegiju, poslao. Analiza je pokazala da se u pozadini Stankovićeve formalne zamolbe zapravo nalazio zahtjev za privilegijem koji premašuje njegov svećenički stalež. Ovaj je zapravo kratak i jednostavan dokument pokrenuo složena pitanja u smislu poštivanja ili nepoštivanja strogih pravila i crkvenih ograničenja. Stanković je iskoristio svoje zdravstveno stanje te je s jedne strane legitimno tražio privilegij da može nositi periku, no s druge strane, argument mu je u isto vrijeme dobro poslužio da traži privilegij koji mu se ne može odobriti. I sam je Stanković bio svjestan te činjenice, zanemarujući preporuku Carla Vizzardellija, ali nije jasno je li možda prethodno tražio biskupovu preporuku i bio odbijen ili je uopće nije tražio. Na kraju autori zaključuju da je kanoniku Stankoviću bilo jako stalo do toga da tijekom euharistije nosi kalotu, iako je u njegovu slučaju ona bila crne boje.