Sveti Grgur Veliki u Njemačko-rimskom brevijaru (1518.), na freskama u Sveticama (1541.) i u Raju duše (1560.) koje su naručili Frankapani Modruški i Ozaljski

Grof je Krsto (Kristofor) Frankapan Modruški i Ozaljski sa suprugom Apolonijom Lang od Wellenburga za trajanja uzništva u Veneciji (1514. – 1519.) pripremio i dao tiskati Njemačko-rimski brevijar u kojem je svoje mjesto našao i sveti Grgur Veliki. Kao i stric joj Krsto, Katarina Frankapan je dala 1560. otisnuti časoslov Hortvlvs Animae [Stoye Rechi Ray Dusse] u kojem su posljednje dvije molitve na hrvatskom jeziku – molitve Grgura Velikog. Ustrajno inzistiranje na promidžbi toga crkvenog oca, »najvećeg među svim papama«, »rodom« Frankapana, predstavlja ne samo nov iskorak u razvoju predodžbe (gotovo pa utemeljene na ikonografskom argumentu konvenijencije) Frankapana Modruških i Ozaljskih, već odgovara i na pitanja percepcije moći članova te obitelji, kao i njihove simboličke komunikacije unutar europskih političkih/dvorskih i crkvenih krugova.