Vjeroučitelji i vjeroučiteljice na nekim izvorima sakramentalne duhovnosti

Iz Katekizma Katoličke Crkve i teološke literature proizlazi da su sakramenti ‘žarišne točke› Božjeg djelovanja u Crkvi i ostvarenje njezinog spasenjskog poslanja evidentnog u životu i djelovanju suvremenog vjeroučitelja. U prvom dijelu znanstvenog rada predstavljen je službeni nauk Crkve te teološka promišljanja relevantnih autora o sakramentima, posebice pomirenja, euharistije i ženidbe, kojima su vjeroučitelji pridavali većinsku pozornost u kvalitativnom istraživanju. Njihova interpretacija oslanja se na neke uporišne točke suvremene kršćanske sakramentologije, što je predmet drugog dijela znanstvenog diskursa, koji u središte promišljanja stavlja konkretna poimanja i očitovanja vjeroučiteljeve sakramentalne duhovnosti dobivene kvalitativnim istraživanjem, metodom napola strukturiranog ili dubinskog intervjua, u čemu se ujedno očituje i novost ovoga rada. Intervjuirani vjeroučitelji potvrđuju važnost teorijskih promišljanja o sakramentima, no ipak prednost daju konkretnom svjedočkom življenju usvojenih sadržaja i njihovu prenošenju na vjeroučenike.