Dječja perspektiva prijelaza iz dječjeg vrtića u osnovnu školu

Polazak u osnovnu školu, kao početak formalnog obrazovanja, značajan je događaj za većinu djece. Kvaliteta prijelaza iz predškolske ustanove u osnovnu školu povezana je s aktualnom i dugoročnom dobrobiti djeteta. Način na koji dijete doživljava prijelaz, razumije svrhovitost obrazovanja i osobnu ulogu u tome procesu utječe na početna postignuća, a posredno i na kasnije obrazovne ishode. U Konvenciji o pravima djeteta (1989) djeci se jamči pravo na izražavanje osobnog mišljenja i pravo da budu saslušana i uvažena, što je svrha i ovoga rada. Rad daje prikaz empirijskog istraživanja perspektive djece u godini pred polazak u osnovnu školu (N=7). Kroz polustrukturirani intervju istraženo je dječje viđenje prijelaza, razumijevanje institucionalnog odgojno-obrazovnog procesa i svrhe obrazovanja te percepcija razlike dječjeg vrtića i osnovne škole. Svrha istraživanja jest razumijevanje i uvažavanje perspektive djece kao doprinos konstrukciji odgojno-obrazovnog kurikuluma dječjeg vrtića i osnovne škole. Većina djece u istraživanju veseli se polasku u osnovnu školu, spremno je preuzeti obveze i uloge učenika. Istodobno iskazuju strah od nepoznatog te nepovjerenje u osobna znanja. Djeca u istraživanju prepoznaju strukturalne razlike dječjeg vrtića i osnovne škole, načine i ishode učenja te uloge dionika procesa. Razlike pripisuju razini obveznosti („moranja“), samostalnosti i autonomije, vrsti aktivnosti i ulozi odraslih (roditelja, odgojitelja i učitelja). Navode jasne distinkcije između igre i učenja. Prethodno iskustvo i redoslijed rođenja u obitelji prepoznati su kao interventne varijable.