Rječnik prirode u pjesništvu trubadura

Rad pod gornjim naslovom sadrži dva problema: jedan leksikološki i jedan opće medijevistički problem odnosa čovjeka prema prirodi u srednjem vijeku. U ovom njegovu prvom dijelu predstavljene su leksičke sastavnice u rječniku prirode najslavnijih trubadura XII stoljeća: ključni i ostali pojedinačni karakteristični leksemi koji se odnose na vrste ptica, cvijeće, drveće, životinje itd. Pitanje izvornosti te vrste rječnika postavlja se kao iznimno specifičan problem. Izbor primjera, koji slijede, pokazuje, da je autor razvrstao leksički građu u tri ciklusa: proljetni, jesensko-zimski i elementarne svevremenske prirode. Osnovni je zaključak, da rječnik opisa prirode u pjesništvu trubadura nije nikakva imitatio jedne višestoljetne pjesničke i retoričke tradicije, nego izvorno djelo njih samih unatoč utjecaju osobito hispano-arapske i galego-portugalske lirike koji je u njemu zamjetljiv kod određenog broja trubadura. Ali majstori trobar elusa stvorili su jednu novu viziju prirode uvjerljive izvornosti i povezali njezin obnovljeni, raskošni metaforički rječnik s dvorskim rječnikom u zajedničkom izrazu dominantne tematske cjeline ljubavi i prirode.