Semiotički pristup narodnoj zagoneci

Promatra li se čovjek kao dio svijeta, onda se on može staviti u cjelokupni kontekst na sljedeći način: Čovjekovo tijelo je mikrokozmos, njegova svakodnevna okolina je mezokosmos, astralne pojave predstavljaju makrokozmos. Čovjekovo poimanje svijeta odvija se u međusobnoj ovisnosti i međusobnim prožimanjima navedenih razina. Želi li se odgovoriti na pitanje kakvo je bilo tradicijalno (arhajsko) poimanje svijeta, onda se može reći da se to pitanje može lakše protumačiti ako se u obzir uzmu i zagonetke onog vremena. Upravo analizom zagonetki se uviđa da je arhajsko poimanje svijeta počivalo na uzajamnim odnosima i prožimanjima mikrokozmosa i mezokozmosa.

Daniil Harms: "...i sva književnost Ruska..." (uvod u Harmsovo osporavanje ruske književnosti 19. stoljeća)

Daniil Harms pripadao je grupi umjetnika iz zalaznice ruske avangarde - grupi Oberiu. Rad govori о osnovnim odrednicama oberiutske poetike na osnovi programatskih iskaza i njenom odnosu prema ruskoj kanoniziranoj književnosti, koja na hijerarhijskoj ljestvici kulture zauzima izrazito visoko mjesto. Oberiuti, "ljudi konkretnog svijeta, predmeta i riječi" (kako se predstavljaju u Manifestu), svoju poetsku koncepciju ("realna umetnost''; odatle i naziv grupe - Udruženje Realne Umjetnosti) ističu kao suprotnost "zastarjeloj" literaturi "trošne pozlate" i njenim vrijednostima. Oberiuti, ipak, nisu totalni rušitelji - oni negiraju, ali i nanovo afirmiraju rusku književnost 19. stoljeća. Harms/Oberiuti osporavat će tradiciju pretežno parodiranjem "velike" književnosti (iz čega nisu izuzeti ni sami pisci, Kao ni njihova svagdašnjost, "byt :), dakle - preosmišljavaniem starih smislova, ali će i, uz pomoć semantičkih srazova, težiti stvaranju novog "stvarnog" ("zdravog") smisla svijeta. Osnovni Harmsovi motivi zakodirani su u citiranom estetski-etičko provokativnom tekstu, pjesmi, upravo zato izabranoj kao epigraf radu.

Linguistic stereotypes: crosscultural analysis of proverbs

Polazišnu osnovu ovoga rada čine rezultati kontrastivne analize poslovica koje pripadaju različitim jezicima i kulturama. Ispitivanja rečenične strukture poslovica pokazuju da različiti jezici dijele neke zajedničke karakteristike. Sve to upućuje na postojanje jedne univerzalne strukture koja je imanetna poslovičnom načinu izražavanja. Zadatak je ovoga rada istražiti moguće univerzalije kao i specifičnosti koje su uvjetovane jezičnim i kulturnim nasljeđem.

Karakteristični zadarskootočni toponimi

Na temelju prikupljene toponomastičke građe s trinaest zadarskih otoka vanjskog i unutrašnjeg niza, autor pokušava izlučiti najfrekventnije semantizme, tako da između 5.000 pobilježenih likova uzima u obzir samo one koji su zasvjedočeni na tri otoka i više. Ovo se čini dovoljnim brojem potvrda za uopćavanje dijela toponomastičkih karakteristika skupine. Izabranim postupkom izolirano je 165 jedinica za analizu. U obzir su uzeti samo polazni (temeljni) semantizmi, bez. determinanata. Analizirajući tako dobiveni korpus autor pokazuje da more, iako sudbinski utječe na život otočana, nema ono mjesto u toponimijskim potvrdama koje bi se moglo očekivati - barem kada je riječ о kvantiteti potvrda, i da motivaciju imenodavaca češće pokreću inherentna i lako uočljiva svojstva referenata, a manje neki drugi mogući razlog (obavljanje neke djelatnosti, npr.). Razvidno je da je u takvoj situaciji kopneni dio otoka u značajnoj prednosti. Postoji čvrsta veza između jezične i socio-gospodarske određenosti stanovništva i distribucije toponimskih likova. Ta se veza iskazuje na različite načine. Veliki broj i velika okurencija toponima vezanih za poljodjelstvo nedvosmisleno upućuju na dominantni interes otočnog stanovništva za ovu djelatnost, a slaba zastupljenost hrvatskih leksema pod morem i na obalnoj crti, pokazuje da im je ono dugi niz stoljeća bilo velikom i prijetećom nepoznanicom. No, s druge strane, aloglotski jezični utjecaji i toponimijska grada na obali i pod morem pokazuju da je upravo taj dio litorala i akvatorija predstavljao najznačajnije mjesto u životu romanskog stanovništva, prije i nakon dolaska Hrvata na otoke. Rezimirajući distribuciju izabranim postupkom dobivene toponimijske građe moglo bi se za zadarske otoke gotovo postaviti pravilo: većina toponimskih likova je hrvatske jezične provenijencije, toponimi se nalaze na otočnom kopnu i vezani su za poljoprivredu. Manjina toponimskih likova je aloglotske provenijencije (najčešće romanske), imaju veliku okurenciju, potvrđeni su na obali ili u podmorju i stoje u svezi s ribarstvom i pomorstvom.

Prilog irskim studijama

Neposredan povod ovog članka jest objavljivanje djela The Field Day Anthology of Irish Writing (1991) pod urednikovanjem Seamusa Deanea. Autor obrađuje antologizirane tekstove usredotočujući pozornost na ona djela ili odlomke u kojima se predočuje prostorna prisutnost Irske ili pojmovno-emotivne konstrukcije tog geografskog entiteta. On izlaže svoje nalaze kroz dvanaest načina kako se Irska ili njene konstrukcije pojavljuju u obrađenom materijalu: počeci, slike, religijska podjela, izvlašćenja, izvlašćeni, zemljište, imenovanje, buđenje, protumjere, država, iseljeništvo, grad. U zaključnim opaskama, autor je stajališta da poznavanje irske problematike ima barem dvije posljedice. Na pedagoškoj ravni, smatra se da njena obradba nalaže nužnost preispitivanja uvriježenih načina izvođenja anglističkih studija i drugo, kao analogija, irska nam problematika treba pripomoći razumjeti ponašanje jednog broja političkih čimbenika koji arbitriraju dramu koja se odvija na našim prostorima.

Izgovor latinskog jezika u Hrvatskoj

Budući da danas u izgovoru latinskog jezika u Hrvatskoj vlada zbrka, došlo je do toga da hrvatska mladež ne zna ni klasični ni tradicionalni izgovor. A kad već stvari tako stoje, Mate Križman u Glasniku Hrvatskoga društva klasičnih filologa savjetuje da upravo ondje pretiskan članak profesora Gortana - Tradicionalni i klasični izgovor latinskog jezika - bude poticajem za raspravljanje о tom problemu. Potaknut spomenutim člankom pisac ove rasprave postavlja pitanje о tome da li se moramo stidjeti što latinski jezik još i sada živi kod Hrvata u svagdašnjoj uporabi u tradicionalnom izgovoru, ili što poznavanje klasičnih jezika kod nas iz dana u dan biva sve slabije. Budući da se u pretiskanom članku radi о dogovoru о izgovoru, u njemu se latinski izgovor - dakle: problem nauka о jeziku koji je u sebi i po sebi nezavisan - miješa s politikom. Profesor Gortan, budući upućen hrvatskom samozatajnosti i sklon jugoslavenskom jedinstvu, tvrdi da jugoslavenske države nisu vezane nikakvim posebnim nacionalnim tradicijama latinskog izgovora. Ali, jer kod Hrvata stvari stoje daleko drugačije nego što kaže, već se samo po sebi razumije zašto su sve tadašnje jugoslavenske države osim Hrvatske i Bosne i Hercegovine prihvatile klasični izgovor što ga je predložio pisac. Što se pak tiče današnjeg izgovora latinskog jezika u Hrvatskoj, treba razmisliti nije li kudikamo više stvar u tome da Hrvatima najveću poteškoću stvara neznanje klasičnih jezika. No zaključno je pitanje ipak ovo: zašto se danas pretiskuje unitaristički intoniran članak?

Slika djeteta u Njemačkoj kratkoj priči nakon 1945. godine: djetinjstvo bez djetinjstva

Njemačka kratka priča (njem. die Kurzgeschichte) doživljava nakon 1945. procvat, a aktualnom tematikom i angažiranošću postaje “ponosom njemačke poslijeratne književnosti“ (Reich-Ranicki). U poglavlju Djetinjstvo bez djetinjstva obrađene su pojavne slike djeteta u svijetu čiji su normalni poredak i mir narušeni užasom rata i njegovim posljedicama (smrt, ruševine, glad). Preuzimajući uloge odraslih (oca) na sebe mali junaci suprotstavljaju se zlu braneći integritet obitelji, ali i ostvaruju partnerstvo sa zajednicom odraslih bez čije pomoći njihov spas iz pogibeljnih situacija ne bi bio moguć. Međutim, društvo odraslih funkcionira i kao prijetnja djeci svojom egoističnom težnjom ka blagostanju i brzo zaboravlja tragediju ne shvaćajući da “rat neće završiti sve dok bilo gdje krvari neka rana koju je nanio“ (Boli). Šest antologijskih kratkih priča nastalih između 1945. i 1950. godine na dirljiv način pokazuju ljubav autora (Borchert-Rinser-Böll) prema djetetu kao njihov osnovni stav prema temi što dijelom proizlazi iz njihove biografsko-autobiografske vezanosti za tematiku ranjenog i nezaštićenog djetinjstva ugroženog ratom. Premda je rat kao vanjski uzročnik prepoznat i optužen, ne nudi se alternativa fizičkom uništenju i psihičkom poremećaju dječje psihe, osim u smrti kao izlazu iz patnji na ovom svijetu.

Croatian festivities in Vienna in 1888. (Tricentenary of the birth of Gundulić)

Od 8. do 11. siječnja 1888. godine u Beču, centru Monarhije, kao i u drugim gradovima u Hrvatskoj, održana je velika proslava tristote obljetnice rođenja velikog hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića. Tom je prigodom izražen zanos pozamašnog broja pojedinaca, klubova i udruga koji su tražili da se proslava održi baš u Beču. Motivacija je kod svih bila ista: pokazati Germanima da Hrvati nisu barbari, nego naprotiv svojim poletom, svojim osjećajima, svojom dušom i svojim umom, kao i svojom junačkom desnicom vrijedni i dostojni stati uz bok ostalim kulturnim narodima Europe, da su Hrvati imali uz druge, davno prije nego su se rodili Gothe i Schiller, svoga Gundulića, te hrvatsku kulturu, koja je cvala još u davnim vremenima. To nije bila samo Gundulićeva proslava (koncerti, recitacije, plesovi i slično), nego i velika kulturna manifestacija i prezentacija hrvatske kulture u glavnom gradu Monarhije. Posebno su mnogi sudionici i izvjestitelji proslavu shvatili kao reviziju i procjenu značenja hrvatske kulturne baštine, te kao poticaj za nove akcije, koje bi mogle narodima Monarhije, pa i ostalog svijeta približiti sjaj hrvatske kulturne baštine.

Rječnik prirode u pjesništvu trubadura

Rad pod gornjim naslovom sadrži dva problema: jedan leksikološki i jedan opće medijevistički problem odnosa čovjeka prema prirodi u srednjem vijeku. U ovom njegovu prvom dijelu predstavljene su leksičke sastavnice u rječniku prirode najslavnijih trubadura XII stoljeća: ključni i ostali pojedinačni karakteristični leksemi koji se odnose na vrste ptica, cvijeće, drveće, životinje itd. Pitanje izvornosti te vrste rječnika postavlja se kao iznimno specifičan problem. Izbor primjera, koji slijede, pokazuje, da je autor razvrstao leksički građu u tri ciklusa: proljetni, jesensko-zimski i elementarne svevremenske prirode. Osnovni je zaključak, da rječnik opisa prirode u pjesništvu trubadura nije nikakva imitatio jedne višestoljetne pjesničke i retoričke tradicije, nego izvorno djelo njih samih unatoč utjecaju osobito hispano-arapske i galego-portugalske lirike koji je u njemu zamjetljiv kod određenog broja trubadura. Ali majstori trobar elusa stvorili su jednu novu viziju prirode uvjerljive izvornosti i povezali njezin obnovljeni, raskošni metaforički rječnik s dvorskim rječnikom u zajedničkom izrazu dominantne tematske cjeline ljubavi i prirode.

Djevica i bludnica

Vestina djevica Gaia Taracia i prostitutka Acca Larentina po rimskim su pričama oporučile svoju imovinu rimskom narodu i time zaslužile posebne nagrade: prva božanske počasti i obred Larentalia 23. XII., a druga pravo svjedočenja, postavljanja kipa i razne olakšice koje su u Rimu pripadale Vestinim djevicama. Kako je Gelije jedini autor koji ih spominje na jednom mjestu (VII 7), postavlja se pitanje da li su one i kako povezane. Rimske su naime legende znale i za drugu Accu Larentinu, također prostitutku, koja je dojila Romula i Rema, rođene od Vestine djevice Ilije ili Reje Silvije. Da je u rimskim pričama postojao motiv zajedničkog djelovanja Vestine djevice i bludnice u korist Rima dokazuje Livijev prikaz događaja poslije prisilnog povratka Kapue u rimski državni sustav 210. g. pr. Kr. Tada je u senat stiglo poslanstvo moliti za prekid odmazdi nad građanima Kapue, ali je u Rimu otkriveno da su od svih njenih žitelja Rimu ostale vjerne samo dvije žene - Vestia Oppia i prostitutka Faucula Cluvia, koja je rimskim zarobljenicima donosila hranu. Budući da je Livijev prikaz vjerodostojan u svemu ostalom osim u tom detalju, u njemu autor vidi odraz spomenutog motiva. Na kraju se daje kratak osvrt na pitanja povezana s motivom djevice i bludnice: o njegovu "indoeuropskom" podrijetlu, na što bi ukazivale paralele u irskim i velškim pričama.