STEREOTIPI I OSJEĆAJI KAO PREDIKTORI NAMJERA PONAŠANJA U KONTEKSTU IZBJEGLIČKE KRIZE

Cilj rada je u kontekstu izbjegličke krize provjeriti ulogu stereotipa i međugru-pnih emocija u objašnjenju iskazanih namjera međugrupnih ponašanja polazeći od proširenog Modela sadržaja stereotipa, tzv. BIAS map modela. Rad temeljimo na po-dacima prikupljenim 2016. godine online anketiranjem prigodnog uzorka hrvatskih građana (N = 468) na temu stavova o izbjeglicama. Korištenim instrumentima zahva-tili smo dvije dimenzije osobnih stereotipa o izbjeglicama: toplinu i kompetentnost, četiri međugrupne emocije: divljenje, zavist, prezir i sažaljenje, te namjere dvaju ti-pova ponašanja: aktivno pomaganje i aktivno nanošenje štete izbjeglicama. Na općoj razini rezultati upućuju na to da stereotipi i međugrupne emocije predviđaju namjere aktivnog pomaganja i aktivnog nanošenja štete izbjeglicama. Konkretno, u skladu s postavkama BIAS modela potvrđeno je da su stereotipi o toplini (u odnosu na stereo-tipe o kompetentnosti) primarni prediktori namjera i aktivnog pomaganja i nanošenja štete, a da su emocije bitni neposredni prediktori namjera te da (djelomično) posre-duju efekte stereotipa na namjere aktivnih ponašanja. Međutim, rezultati o pojedinim emocijama kao prediktorima aktivnih ponašanja i posrednicama efekata stereotipa, sukladno dijelu dosadašnjih nalaza, odstupaju od teorijskih očekivanja.