The relationship between ideology and voting preferences in the time perspective: An indicator of the ideological maturation of a young democracy?

Much research has been conducted on the relationship between ideology, voter preferences and electoral choice. However, due to the complexity of the relationship, differences in the understanding of ideology and the diversity of political systems, the issue has not yet been fully explored. Current research approaches the problems by monitoring the dynamics of change in the association between ideological position and party preferences over time in Croatia. Data for the study were collected in three surveys conducted in 2003 (N=1248), 2014 (N=1000) and 2016 (N=750) on nationally representative samples of the Croatian adult population. The ideological position of an individual was measured in two ways, using General Social Attitude Scale (SAS_G) and left-right dimension self-placement. Political party preferences were measured by the reported electoral choice in the previous elections and the expressed voting choice in the forthcoming elections. The results of the current study indicate a ste-ady increase in the correlation between ideological factors and political preferences over the years. In the paper we argue that the observed increase in the corresponden-ce between one’s own ideology and the preference for a political party could be an additional indicator of democratic consolidation in transitional and post-transitional countries like Croatia. However, unlike the democratic consolidation taking place on the outside and involving the construction of democratic institutions, this is a change in the minds of citizens who broaden and deepen their political culture, knowledge of ideology, political competence and are becoming more aware of implications of their own electoral decisions.

ATTITUDES ABOUT CANNABIS AND CANNABIS USE IN TWO CONSECUTIVE STUDIES AMONG THE GENERAL POPULATION IN CROATIA

Cannabis is the most commonly used illicit drug in Croatia. Although some peo-ple seem to use cannabis without adverse consequences, widespread cannabis use still poses a significant burden on public health. The aims of this study ware to determine if prevalence of cannabis use and cannabis attitudes changed between the two study waves, and to determine wich groups regarding cannabis user and attitudes exist in the Croatian general population and did they change between the two study waves. The re-search was conducted on two representative samples of Croatian citizens aged betwe-en 15 and 64 years, first collected in 2011 (N=4756), and second in 2015 (N=4992). Cross-sectional design was employed, and face-to-face survey was used in data collec-tion. In the current study, data on the prevalence and extent of cannabis use, attitudes on cannabis use and policies regarding cannabis use, risk perception of cannabis use, as well as relevant characteristics of respondents were used. Data were analyzed using confidence intervals and latent class analysis (LCA). Cannabis use increased between the two study waves and the attitudes became more favorable. Three classes were obta-ined in the LCA in both waves: “non-users – cannabis conservative” (the biggest cla-ss), “rare to occasional users – cannabis liberal” (medium sized class) and “moderate to heavy users – very cannabis liberal” (the smallest class). The size of classes changed between the waves, with the latter two classes increasing in size in 2015. Results are discussed in the context of recent legal and societal events in Croatian society which might have driven the discovered changes in cannabis use and attitudes. Key words: attitudes about cannabis, cannabis use, prevalence of cannabis use, ge-neral population, Croatia

STEREOTIPI I OSJEĆAJI KAO PREDIKTORI NAMJERA PONAŠANJA U KONTEKSTU IZBJEGLIČKE KRIZE

Cilj rada je u kontekstu izbjegličke krize provjeriti ulogu stereotipa i međugru-pnih emocija u objašnjenju iskazanih namjera međugrupnih ponašanja polazeći od proširenog Modela sadržaja stereotipa, tzv. BIAS map modela. Rad temeljimo na po-dacima prikupljenim 2016. godine online anketiranjem prigodnog uzorka hrvatskih građana (N = 468) na temu stavova o izbjeglicama. Korištenim instrumentima zahva-tili smo dvije dimenzije osobnih stereotipa o izbjeglicama: toplinu i kompetentnost, četiri međugrupne emocije: divljenje, zavist, prezir i sažaljenje, te namjere dvaju ti-pova ponašanja: aktivno pomaganje i aktivno nanošenje štete izbjeglicama. Na općoj razini rezultati upućuju na to da stereotipi i međugrupne emocije predviđaju namjere aktivnog pomaganja i aktivnog nanošenja štete izbjeglicama. Konkretno, u skladu s postavkama BIAS modela potvrđeno je da su stereotipi o toplini (u odnosu na stereo-tipe o kompetentnosti) primarni prediktori namjera i aktivnog pomaganja i nanošenja štete, a da su emocije bitni neposredni prediktori namjera te da (djelomično) posre-duju efekte stereotipa na namjere aktivnih ponašanja. Međutim, rezultati o pojedinim emocijama kao prediktorima aktivnih ponašanja i posrednicama efekata stereotipa, sukladno dijelu dosadašnjih nalaza, odstupaju od teorijskih očekivanja.

THE ROLE OF ATTITUDES TOWARDS SALES IN PREDICTING SALES PERFORMANCE

Previous research has identified numerous employee’s individual differences that play a role in predicting success in sales work tasks. However, it seems that the role of attitudes towards sales and its relatedness to sales performance has not yet been in-vestigated, which was the aim of this study. This research was conducted on a sample of contact center agents who sell on a daily basis. We collected data on their demo-graphics, personality traits and attitudes towards sales. The information on agents’ objective monthly offer rate and sales performance across six months was provided by the employer. A series of hierarchical linear models showed that men sell more compa-red to women; that success in sales decreases over years of employment; that attitudes predict sales performance and that they are a better predictor then personality traits; and that offer rate does not mediate the relation of attitudes and closed sales. Further-more, the relation between attitudes and sales was not moderated by employee’s gen-der, level of education nor employment duration. These findings are interpreted in light of the theory of planned behavior.

RELATIONSHIPS BETWEEN PHYSICAL ACTIVITY LEVELS AND SATISFACTION WITH PHYSICAL APPEARANCE, PERCEIVED HEALTH AND AFFECTIVE WELL-BEING

The study examined the relationships between physical activity levels and satis-faction with physical appearance, perceived health and affective well-being. Data were collected from the research project on well-being in Croatia (CRO-WELL project). The sample, N=2751 aged 19-81, consisted of adult Internet users who completed an on-line survey. Participants rated their satisfaction with physical appearance and their health status. Well-being was assessed by The Scale of positive and negative experience and participants reported how much they experienced positive (6 items) and negative feelings (6 items) over the last month. Two physical activities frequency measures included how many days a week participants were engaged in a vigorous physical activity such as fitness and sport, as well as in moderate physical activity such as walking and gardening. Personality traits, socio-demographic characteristics, and objective health measures were reported and controlled in analyses. The results of regression analyses showed that satisfaction with physical appearance was predicted positively by both measures of physical activities. Satisfaction with health was pre-dicted positively only by engagement in a vigorous physical activity. Concerning the affective well-being, both vigorous and moderate physical activities had a predictive role in experiencing positive feelings over the last month. Experiencing more negative feelings over the last month was predicted by less vigorous physical activities, howe- ver, the predictive value was small. The findings of the study highlight the differential role of vigorous and moderate levels of physical activity in a person’s life and help in understanding their relationships with different measures of well-being, perceived physical appearance and health. Key words: physical activity, physical appearance, affective well-being, health

Što roditelji imaju pravo znati o dječjim vršnjačkim odnosima – mišljenje adolescenata i njihovih majki

Cilj istraživanja bio je ispitati stavove adolescenata i njihovih majki o tome što roditelji imaju pravo znati o svojoj djeci te razlike u stavovima roditelja i djece u odno-su na spol i dob adolescenata. Uzorak je obuhvaćao 188 srednjoškolaca (94 djevojke i 94 mladića) prosječne dobi od 16,6 godina i njihove majke (N = 188). Primijenjena je hrvatska verzija Upitnika roditeljskog prava na informacije o djeci (Right to Know In-ventory, Krein i Brown, 2004), kojim se mjere stavovi prema legitimnosti roditeljskog autoriteta u odnosu na četiri domene vršnjačkih odnosa adolescenata: aktivnosti s pri-jateljima, značajke odnosa, negativne karakteristike vršnjaka i pozitivne karakteristike vršnjaka. Rezultati su pokazali da majke općenito procjenjuju svoje pravo na znanje o djeci i njihovim aktivnostima većim nego što im to pravo daju adolescenti. Dobivene su značajne razlike između rezultata majki i djece na svim skalama Upitnika roditelj-skog prava na informacije o djeci, osim za pozitivne karakteristike vršnjaka. Složene analize varijance pokazale su značajan efekt spola adolescenata na njihove stavove o roditeljskom pravu na informacije o djeci, kao i značajan efekt spola djeteta na stavove majki. U obje analize učinci dobi djeteta te interakcije spola i dobi nisu značajni. Dje-vojke, u usporedbi s mladićima, procjenjuju značajno većim roditeljsko pravo na in-formacije o djeci u svim područjima, osim za pozitivne karakteristike vršnjaka. Majke koje imaju kćer smatraju da imaju značajno veće pravo na informacije o aktivnostima djece s prijateljima i značajkama njihovih odnosa s vršnjacima nego majke sinova. Rezultati se razmatraju u odnosu na istraživanja o legitimnosti roditeljskog autoriteta različitim socijalnim domenama i istraživanja o adolescentskom samootkrivanju. Ključne riječi: adolescenti, autonomija, odnosi s vršnjacima, roditeljsko pravo na informacije

Školsko postignuće i zadovoljstvo školom s obzirom na osobne značajke, strategije učenja i korištenje digitalnih medija u učenju

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati objektivan i subjektivan školski uspjeh učenika s obzirom na neke sociodemografske varijable učenika (dob, obrazovna razina, rod), crte ličnosti, strategije učenja te korištenje digitalnih medija (DM) u učenju i nastavi. Rezultati pokazuju da učenici 6. i 8. razreda osnovne škole imaju viši objektivan školski uspjeh u odnosu na učenike 2. razreda srednje škole te da učenici 6. razreda OŠ više koriste adaptivne strategije dubokog kognitivnog procesiranja informacija (DKP) i maladaptivne strategije površinskog kognitivnog procesiranja informacija (PKP). Učenici 6. i 8. razreda OŠ viši su na osobini Ugodnosti, a veća ugodnost znači i veće zadovoljstvo školom. Ekstravertiraniji su učenici 6. razreda OŠ i 2. razreda SŠ u odnosu na učenike 8. razreda OŠ. Učenice te učenici s višim objektivnim i subjektivnim školskim uspjehom otvoreniji su, ali su ovi potonji i neurotičniji. Učenice, učenici 6. razreda OŠ te učenici s višim objektivnim školskim uspjehom savjesniji su te više koriste adaptivne strategije (meta)kognitivne kontrole učenja (MKK) i DKP. Muški rod učenika, oni s nižim školskim uspjehom te oni koji više koriste strategije DKP i PKP lakše uče uz pomoć DM. Učenici s višim školskim uspjehom i oni većeg zadovoljstva školom, viši na dimenziji Ugodnosti te oni koji više koriste strategije MKK i DKP više koriste DM u nastavi. Stariji učenici te oni koji više koriste strategije DKP i PKP više koriste DM za učenje kod kuće. Za objektivan školski uspjeh kao prvi kriterij sve varijable, osim korištenja DM, pokazale su određeni doprinos te su uspješno objasnile 34% varijance ovog kriterija. Bolji objektivan školski uspjeh pokazuju mlađi i savjesniji učenici, učenice te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK, a manje maladaptivne strategije PKP. Veće zadovoljstvo školom kao drugi kriterij pokazuju mlađi učenici, ugodniji i neurotičniji te oni koji više koriste adaptivne strategije MKK. Korištenje DM nije doprinijelo ni objašnjenju ovog kriterija. Postotak objašnjene varijance ovog kriterija je očekivano manji i iznosi 7%. Ključne riječi: objektivan i subjektivan školski uspjeh, sociodemografske osobine učenika, crte ličnosti, strategije učenja, korištenje digitalnih medija u učenju i nastavi

Utvrđivanje dimenzionalnosti i međusobnog odnosa varijabli klasične inteligencije i emocionalne inteligencije kao sposobnosti i kao osobine ličnosti u latentnom prostoru

Prezentiranim istraživanjem nastojala se otkriti dimenzionalnost i faktorska struktura latentnog prostora ispitivanih varijabli (verbalna i neverbalna inteligencija, emocionalna inteligencija kao sposobnost i kao osobina ličnosti) s ciljem detektiranja je li emocionalna inteligencija dio kognitivnih sposobnosti ili osobina ličnosti. Istraživanje je provedeno na uzorku od 500 ispitanika dobnog raspona od 15 do 65 godina. Uzorak je podijeljen na tri dobne skupine: mlađu (15-25 godina), srednju (26-45 godina) i stariju (46-65 godina). Rezultati su pokazali da se u sve tri dobne skupine ekstrahira prvi faktor koji predstavlja kognitivne sposobnosti i zasićen je mjerom EI kao sposobnost. To su potvrdili koeficijenti kongruencije između tri dobne skupine. U mlađoj i srednjoj dobnoj skupini ekstrahirana su dodatna dva faktora, pri čemu drugi faktor predstavlja EI kao ličnost, a treći EI kao sposobnost. Koeficijent kongruencije je pokazao da treći faktor između mlađe i srednje dobne skupne nije kongruentan. U starijoj dobnoj skupini ekstrahiran je samo jedan dodatni faktor, povrh faktora kognitivnih sposobnosti i na njemu su se smjestile mjere EI kao sposobnost i EI kao osobina ličnosti. Ključni nalaz istraživanja jest da je EI kao sposobnost značajno povezana s verbalnim faktorom, tj. kristaliziranom inteligencijom te da postoji razlika u emocionalnom procesiranju u funkciji dobi. Sve navedeno upućuje na to da je emocionalna inteligencija vjerojatno jedna od kognitivnih sposobnosti, a ne osobina ličnosti. Ključne riječi: emocionalna inteligencija, inteligencija, sposobnost, osobine ličnosti

Povezanost akademske prokrastinacije, akademskog lokusa kontrole i osobina ličnosti s akademskim uspjehom

Cilj istraživanja bio je ispitati odnos akademske prokrastinacije, akademskog lokusa kontrole, osobina ličnosti te akademskog uspjeha kod studenata. Također se ispitivala povezanost akademske prokrastinacije i osobina ličnosti. Varijable korištene u istraživanju objasnile su 20,1% ukupne varijance akademskog uspjeha. Akademska prokrastinacija nije ostvarila značajnu prediktorsku ulogu u objašnjavanju akademskog uspjeha. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da je veći stupanj odgađanja akademskih obveza povezan s lošijim akademskim uspjehom, ali vrijedi i suprotno, što znači da studenti koji manje odgađaju akademske obveze postižu bolji uspjeh. Osim toga, prema rezultatima značajni prediktori akademskog uspjeha su savjesnost i neuroticizam. Pokazalo se da je akademska prokrastinacija povezana s visokim rezultatima na neuroticizmu, a niskim rezultatima na savjesnosti. Internalni lokus kontrole pokazao se kao značajan prediktor akademskog uspjeha, što bi trebalo značiti da studenti s internalnim lokusom kontrole postižu bolji akademski uspjeh od studenata s eksternalnim lokusom kontrole. Ključne riječi: akademska prokrastinacija, akademski uspjeh, osobine ličnosti, lokus kontrole

Doprinos moralnih temelja, religioznosti i društvene ideologije u objašnjenju orijentacija prema sreći

Istraživanje načina na koji pojedinci konceptualiziraju sreću, odnosno njihovih uvjerenja o tome što čini sretan život predstavlja važan element razumijevanja subjektivne dobrobiti jer ova uvjerenja ne reflektiraju samo njihova razmišljanja već i utječu na subjektivni osjećaj sreće. Istraživanja takvih uvjerenja pokazala su da postoje tri temeljne orijentacije koje naglašavaju mogućnost dostizanja sreće putem ugodnog, smislenog ili angažiranog života. S obzirom na to da nije dovoljno poznato koji činitelji doprinose razvoju spomenutih orijentacija, na uzorku od 415 sudionika provedeno je istraživanje čiji je cilj bio odrediti ulogu religioznosti, društvene ideologije i pet moralnih temelja koji uključuju brižnost, pravednost, lojalnost prema vlastitoj skupini, poštovanje autoriteta te tjelesnu i duhovnu čistoću u objašnjenju orijentacija prema sreći. Dobiveni rezultati izdvojili su moralne temelje lojalnosti i podložnosti autoritetu te liberalniju društvenu ideologiju i mlađu životnu dob kao statistički značajne prediktore orijentacije prema ugodnom životu. Uz to, moralni temelji brižnosti, lojalnosti i čistoće, kao i liberalnija društvena orijentacija, predviđali su izraženiju orijentiranost prema angažiranom životu, pri čemu se brižnost, zajedno s religioznošću, pokazala i kao značajan prediktor orijentacije prema smislenom životu. Dobiveni rezultati pokazuju da orijentacijama prema sreći, odnosno uvjerenjima pojedinaca o tome što predstavlja najbolji put prema sreći, doprinose njihova temeljna moralna, vjerska i društvena uvjerenja te upućuju na potrebu daljnjih istraživanja međuodnosa vrijednosnih orijentacija, zadovoljstva životom i orijentacija prema sreći. Ključne riječi: društvena ideologija, moralni temelji, orijentacije prema sreći, religioznost, subjektivna dobrobit