Obrazovno-političke postavke u Europskoj uniji

Razumijevanje rodoslovlja i društvene uvjetovanosti promjena obrazovnih sustava može se tražiti u antičkim izvorima: Sparti i Ateni. Interpretacijom su uspoređeni obrazovni sustavi antičkih polisa, a neka njihova obilježja su na razini jukstapozicije uspoređena s obrazovnim politikama Europske unije. Usporedbom je potvrđena hipoteza o postojanju zajedničkih prioritetnih odgojno-obrazovnih tema u društvima istog rodoslovlja na različitom stupnju povijesnog i tehnološkog razvoja. Stereotipna interpretacija vidi Spartu kao zajednicu hrabrih patriota vojnika u kojoj je obrazovanje bilo apsolutno politički institucionalizirano, dok se Atena percipira kao demokratska zajednica humanistički obrazovanih slobodnih građana bez izravne stroge političke kontrole obrazovanja. Na razini jukstapozicije, antički obrazovni sustavi uspoređeni su sa suvremenom europskom obrazovnom politikom s obzirom na: (1) svrhu obrazovanja; (2) dostupnost obrazovanja; (3) strukturiranost kurikuluma i vrijednosne pokazatelje; (4) prepoznavanje talenta i (5) praćenje kvalitete obrazovanja. U zaključku rada navode se ograničenja studije te se naglašava temeljna srodnost tema koje su se istakle analizom.