Od antropologinje do političarke

Istražujući koncept etnografskog kolebanja koje Hage identificira kao “stanje stalnog kretanja između političke participacije i analitičkog promatranja” (Hage 2009.), ovaj rad ima za cilj pozabaviti se sljedećim pitanjima: kako se (političke) emocije upisuju u nečiji etnografski rad? Treba li to uopće raditi? U kojem trenutku se prestaje biti angažirani/a antropolog/inja i postaje politički/a aktivist/ica s određenim poznavanjem antropologije? Osim toga, u kojoj bi se mjeri antropolozi uopće trebali baviti politikom? U pokušaju da odgovorim na ta pitanja kritički ću ispitati vlastiti položaj angažirane antropologinje koja je postala političarka, slijedeći ideju da u trenutku kada sam antropolog/inja zaključi da isključivo promatranje sa sudjelovanjem više nije dovoljno, on/a je slobodan te često dužan angažirati se.