Koncepcija općenarodne obrane i društvene samozaštite – militarizam samoupravnoga socijalizma

Koncepcija općenarodne obrane i društvene samozaštite, kako se od sredine 1970-ih zvao jugoslavenski obrambeno-zaštitni sustav, počela se provoditi nakon invazije zemalja Varšavskoga ugovora na Čehoslovačku u kolovozu 1968. Jugoslavenski komunisti smatrali su da se takvoj, iznenadnoj i uspješnoj agresiji mogu učinkovito suprotstaviti samo organiziranim angažmanom svih raspoloživih potencijala društva na temelju svojega revolucionarnog iskustva i promišljanja klasika marksizma o naoružanome narodu. Tako je počela nastajati obrambena koncepcija koja je osjetno opteretila društvo, povećala ionako velike financijske izdatke za vojsku i potaknula militarizaciju društva. Premda je istovremeno s obrambenom funkcijom problematizirana i funkcija sigurnosti društva pod imenom društvena samozaštita, pravi poticaj za njezino teorijsko i praktično uobličavanje dao je upad naoružane skupine Feniks u Jugoslaviju u ljeto 1972. No do koliko-toliko učinkovite fuzije tih dvaju zaštitnih kompleksa doći će tek 1979. osnivanjem komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, koji su u obrambeno-zaštitnom sustavu trebali osigurati rukovodeću ulogu Saveza komunista Jugoslavije.

Operativne mjere komunističkih represivnih službi prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj od 1951. do 1965. godine

Autor u radu na temelju dostupne arhivske građe i relevantne literature analizira metode djelovanja komunističkoga represivnog aparata u Narodnoj Republici / Socijalističkoj Republici Hrvatskoj protiv Katoličke crkve od 1951. do 1965. godine. U radu se prvi put navode brojčani podaci o suradnicima Udbe iz crkvenih redova te organizacija i pojedinaca usko povezanih s Katoličkom crkvom.

Urbanistički program grada Zagreba iz 1965.

Prvi urbanistički dokument donesen nakon Drugoga svjetskog rata kojim se regulira urbanistički razvoj Zagreba jest Urbanistički program grada Zagreba: smjernice za razvoj iz 1965. godine. Dokument je predložen 1963., a prihvaćen 1965., i smatra se sljednikom prethodnih urbanističkih planova (1940.) i prijedloga (1949. i 1953.). Program je izradio Urbanistički zavod grada Zagreba na čelu s direktorom i glavnim projektantom ing. Zdenkom Kolacijem. Izradu programa pratile su brojne tehničke i financijske poteškoće, a ovim radom analizirat će se koliko je bio uspješan u realizaciji te kakva je rješenja ponudio. U socijalističkoj Jugoslaviji urbano planiranje bilo je podređeno društveno-ekonomskom razvoju te je imalo ulogu davanja prostorno-tehničkih osnova za gospodarski razvoj (industrijalizacija), koji će slijediti društveni razvoj. Ova konstatacija ima svoje temelje u dokumentu Urbanistički program grada Zagreba jer su u njemu jasno definirani elementi društvenoga planiranja. U ovome radu bit će prikazano koliko se i kako društveno i urbanističko planiranje isprepleću, dopunjavaju i/ili uvjetuju jedno drugo.

Prvih deset godina Radiotelevizije Zagreb

Proces osnivanja i početak rada televizije kao odjela Radija Zagreb i prve godine djelovanja Radiotelevizije Zagreb unutar Jugoslavenske televizije odigrali su se u samo deset godina – od sredine 50-ih do sredine 60-ih godina XX. stoljeća. Obrađivani period analiziran je iz izvornih dokumenata Radija Zagreb i Radiotelevizije Zagreb, djelomično sačuvanih u Arhivu poslovne dokumentacije Hrvatske radiotelevizije, tekstova objavljenih u internim tiskovinama obiju ustanova i radiodifuzije Jugoslavije, kao i zabilježenih sjećanja sudionika tih događaja. Da bi se dobio potpuniji uvid u obrađenu temu, prikazan je i kratki pregled nastanka televizije u svijetu. Većina podataka korištenih u ovom radu nalazi se u radnoj jedinici Arhivi i programsko gradivo Hrvatske radiotelevizije.

Obnova katoličkoga tiska u Hrvatskoj 1960-ih

Oslanjajući se na objavljenu literaturu i neobjavljeno arhivsko gradivo, autori u radu obrađuju fenomen obnove katoličkoga tiska u Hrvatskoj tijekom 1960-ih, ponajprije u kontekstu crkveno-državnih odnosa toga vremena. Proces obnove Katoličke crkve, potaknut Drugim vatikanskom koncilom, s jedne strane te želja jugoslavenskih vlasti da ponovno normaliziraju odnose s Crkvom u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i obnove 1952. jednostrano prekinute diplomatske odnose sa Svetom Stolicom s druge strane otvorili su mogućnost da Crkva u Hrvatskoj obnovi i neke svoje javne/društvene djelatnosti, koje su joj od 1945. bile sustavno uskraćivane, među kojima je istaknuto mjesto zauzelo ponovno pokretanje njezina tiska koji je država 1945. ugušila. Tu je priliku Crkva 1960-ih uspješno iskoristila, a obnovljeni katolički tisak naišao je na velik interes publike te su se u samo nekoliko godina umnožili i broj osnovanih/obnovljenih listova i njihova naklada.

Potres u Đakovštini 1964. godine – stradanje i tijek obnove katedrale svetoga Petra u Đakovu

U radu se na temelju dostupnoga arhivskoga gradiva i onodobnoga tiska govori o posljedicama potresa koji je 1964. pogodio Slavoniju i prouzročio veliku materijalnu štetu. U uvodnom dijelu daje se kratki prikaz štete nastale na području kotara Osijek, tj. općine Đakovo, te osnovni podaci o štetama na vjerskim objektima. Središnji dio rada posvećen je analizi posljedica potresa i procesu obnove katedrale svetoga Petra u Đakovu, koja je tek bila započela s popravljanjem oštećenja nastalih još u Drugom svjetskom ratu. Glavnu riječ tijekom obnove imao je Stolni kaptol i u tu svrhu osnovan Odbor za obnovu katedrale, ali i tadašnji biskup Stjepan Bäuerlein, koji je brojnim predstavkama upućenim državnim vlastima nastojao ishoditi novčanu pomoć za potrebe obnove. U tom je smislu cijeli proces obnove katedrale zanimljivo pratiti i u kontekstu odnosa između Katoličke crkve u Jugoslaviji i komunističkih vlasti, koji su šezdesetih godina bili u znaku popuštanja napetosti.

Srpski liberali i Hrvatsko proljeće

U radu se analiziraju politička stajališta reformskih političkih elita u Srbiji i Hrvatskoj o ključnim pitanjima unutarnjega razvoja Jugoslavije početkom 1970-ih. Oba republička partijska rukovodstva stupila su na političku scenu u zenitu jugoslavenske reformske orijentacije i vala liberalizacije nakon Brijunskoga plenuma. Nova generacija srpskih i hrvatskih komunista zasnivala je svoje reformske programe na idejama demokratizacije i emancipacije jugoslavenskoga samoupravnog socijalizma. Borba za novi koncept Jugoslavije, tržišnu privredu, reformu Saveza komunista Jugoslavije i liberalizaciju društva povezivala je političke elite Zagreba i Beograda. Međutim, neriješeni odnosi u federaciji, skupa s porastom nacionalizma i snažnim otporom partijskih konzervativaca, određivali su krajnje domete suradnje reformskih snaga i perspektive razvoja demokratskoga i tržišnoga socijalizma u Jugoslaviji.

Sovjetski pogled na zbivanja u Hrvatskoj i Jugoslaviji u drugoj polovini 1950-ih i početkom 1960-ih

U članku je analiziran sovjetski pogled na zbivanja u drugoj najvećoj jugoslavenskoj republici tijekom druge polovine 50-ih i prve polovine 60-ih godina. Uzeta je u obzir situacija u Jugoslaviji i međusobni odnosi Beograda i Moskve. Dosad su se povjesničari zanimali prije svega za političku dimenziju međusobnih odnosa i sovjetske ocjene političkoga stanja u Jugoslaviji. Iako su politika i ideologija bile u centru pozornosti sovjetskih diplomata, u članku nisu zanemarena ni kulturna zbivanja u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (od 1963. Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji) ni gospodarski položaj zemlje. Ove su dimenzije čvrsto povezivali s političkom sferom te podređivali sovjetskim interesima prema Jugoslaviji. Članak je utemeljen na izvornoj arhivskoj građi prikupljenoj u Moskvi u Ruskom državnom arhivu novije povijesti (Российский государственный архив новейшей истории), u fondu Odjela za veze s komunističkim i radničkim partijama socijalističkih zemalja, koji je odgovarao za odnose sa zemljama komunističkoga uređenja. U radu je korištena i relevantna stručna literatura.

Javna polemika Stipe Šuvara i Šime Đodana iz 1969. kao primjer borbe ideja u (trans)nacionalnom kontekstu

U radu se razmatraju povod, tijek i sadržaj intelektualne i političke debate između Stipe Šuvara i Šime Đodana koja se odvijala tijekom 1969., u uvjetima društveno-političkih, kulturnih i ekonomskih previranja u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Glavno pitanje koje se eksplicitno i implicitno provlačilo kroz debatu bilo je: „Je li Hrvatska u Jugoslaviji eksploatirana?” No ta je rasprava bila višeslojna i kompleksnija od toga. U njoj su se autori dotakli i međuodnosa nacionalizma i međunarodne ekonomske integracije unutar Jugoslavije, kao i integracije Jugoslavije sa svijetom, odnosa ekonomije i kulture, emocionalnih i racionalnih argumenata u političkoj i ekonomskoj sferi, nacionalizma i demografije, modernizacije i nacionalne emancipacije, međudjelovanja procesa u istočnom, socijalističkom lageru i na Zapadu te konsekvencija koje bi Jugoslavija i jugoslavensko društvo iz toga trebali povlačiti. U takvu složenijem iščitavanju njihove suprotstavljene pozicije (borba ideja) ne mogu se svoditi na dihotomiju socijalizam – nacionalizam i hrvatstvo – jugoslavenstvo.

Kultiviranje sociokulturnoga identiteta Bosne i Hercegovine kroz jezičnu politiku 1965. – 1973.

U radu autorica prati početak procesa izrastanja bosanskohercegovačke sociokulturne politike 60-ih i početkom 70-ih godina XX. stoljeća, čiji su inicijatori i protagonisti – političko rukovodstvo Bosne i Hercegovine i njemu bliska inteligencija – imali za cilj unutar idejno-političkih restrukturiranja koja su zahvatila Jugoslaviju u tom razdoblju i u kojem su republike, kao društveni i politički entiteti, zadobile puni legitimitet, političkom tijelu Bosne i Hercegovine, kao faktor njegove stabilnosti, osmisliti kulturni identitet. Fokus rada je na razvoju, idejnim metamorfozama i analizi diskursa kojim se nastoji utemeljiti zaseban jezični identitet bosanskohercegovačkoga društva i republike kao temelj njegova kulturnoga identiteta i emanacija njegove povijesne društvene osobitosti. Autorica u radu donosi prikaz povijesnoga konteksta iz kojega izrasta bosanskohercegovačka sociokulturna politika, tj. jezična politika kao njezin najvažniji segment, prikaz partijskih foruma te organizacijskih formi javnih rasprava preko kojih se utemeljuje, razvija i (pre)oblikuje idejni govor o bosanskohercegovačkoj društvenoj i kulturno-povijesnoj zasebnosti.