O belokranjskoj obitelji Fux u fondu Emila Laszowskoga u Hrvatskom državnom arhivu

Temelj su ovoga rada dokumenti iz fonda povjesničara i arhivista Emila Laszowskoga u Hrvatskom državnom arhivu. Preko njih predstavljene su pogranične prijateljske, rodbinske i kulturne veze između društvenih elita grada Metlike u Sloveniji i obližnjih hrvatskih krajeva (Brlog, Bubnjarci, Žumberak i dr.) u 18. i 19. stoljeću. Na taj način bile su povezane obitelji Fux iz Metlike, koja je više od 200 godina imala u nasljednom zakupu poštansku postaju u Metliki, obitelj Šufflay iz Brloga i druge. Pored toga, postavljeno je pitanje vjerodostojnosti grba i kronike obitelji Fux, iz čijega su opisa već kod prvoga čitanja zapažene nedosljednosti koje su upućivale na pretpostavku da je obiteljska kronika izmišljena.

Potres u Sisku i na Banovini

Serija potresa koja je krajem prosinca 2020. godine započela na sisačkom i banovinskom području, i još uvijek po malo traje, uzrokovala je gubitak sedam ljudskih života, izazvala golemu materijalnu štetu na gospodarskim i stambenim zgradama, uključujući i zamjetan broj objekata sa statusom kulturnoga dobra. Prouzročila je znatne gospodarske i demografske promjene te ugrozila i pokretno kulturno nasljeđe. Državni arhiv u Sisku (DASK) kao čuvar pisanoga kulturnoga nasljeđa u vidu arhivskoga gradiva nastaloga upravo na spomenutom području također je bio suočen s tim problemom te je bio prisiljen, na žalost ne i prvi puta u svojoj 60-godišnjoj povijesti, primijeniti mjere spašavanja i zaštite gradiva u izvanrednim uvjetima.

Usporedna analiza igrifikacijskih elemenata u arhivima i drugim informacijskim ustanovama

Igrifikacija je postupak kojim igre i elemente igara unosimo u svakodnevne radne postupke kako bismo ih učinili zabavnijima i lakšima za izvođenje. Igrifikaciju je moguće provoditi pomoću obrazovnih videoigara ili uvrštavanjem elemenata igara u radne postupke. U ovom je radu objašnjen pojam igrifikacije te njezina primjena u arhivima i drugim informacijskim ustanovama. Opisani su primjeri igrifikacije radi usavršavanja arhivske prakse koji uključuju obrazovne igre te primjenu masovne podrške (engl. crowdsourcing), pomoću čega korisnici doprinose obradi arhivskoga gradiva. U sklopu istraživanja analizirano je 66 stranih arhiva i 18 hrvatskih arhiva radi utvrđivanja podataka o tom koliko se obrazovnih igara nalazi na mrežnim stranicama arhiva. Dobiveni podatci uspoređeni su s podatcima istovjetnoga istraživanja mrežnih stranica muzeja i knjižnica. Također su istraženi drugi oblici igrifikacije. Rezultati istraživanja pokazuju da mrežne stranice muzeja sadržavaju više obrazovnih tipova igra te primjenjuju više igrifikacijskih elemenata od mrežnih stranica arhiva. Međutim, mrežne stranice arhiva sadržavaju nešto više tipova igara od mrežnih stranica knjižnica, koje uglavnom nemaju vlastite igre, nego upućuju vanjskim poveznicama na tuđe igre. Također, za razliku od mrežnih stranica muzeja i knjižnica, na mrežnoj stranici Luksemburškoga nacionalnoga arhiva nalazi se sustav za označivanje gradiva koji spaja masovnu podršku s igrifikacijom. Takav spoj igrifikacije i masovne podrške ne nalazi se na stranicama nijednoga muzeja ili knjižnice.

Uloga dokumentacije i dokumentiranja u izvanrednim situacijama u kontekstu zaštite kulturoga dobra

Zaštita kulturnoga dobra u izvanrednim situacijama provodi se u različitim područjima te ovisi o nizu informacija i postupaka koji ne nastaju isključivo unutar područja kulture. Različite dionike i postupke povezuju dokumentacija i dokumentiranje, a to su ujedno temeljni aspekti poslovanja AKM ustanova (arhivi, knjižnice i muzeji). Induktivnom analizom literature međunarodnih smjernica i hrvatskoga pravnoga okvira u ovom je radu analizirana uloga dokumentacije i preporučeni modeli dokumentiranja u izvanrednim situacijama. Zaključeno je da je uloga dokumentiranja u izvanrednim situacijama prepoznata kao važna, ali nedostatno raščlanjena te da su pojedini aspekti, poput dokumentiranja digitalnoga kulturnoga dobra tijekom izvanredne situacije, zanemareni. U završnom dijelu rada izdvojena su područja u kojima je potrebno provesti daljnja istraživanja.

Regulativa lijekova na području Banske Hrvatske u vrijeme Austro-Ugarske i između dva svjetska rata

Predmet je ovoga rada razvoj zakonodavstva nadležnoga za regulativu lijekova u Banskoj Hrvatskoj u razdoblju Austro-Ugarske i na istom području kasnije, između dva svjetska rata, u okviru nove države (Kraljevstvo/Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija). Na početku vremenskoga razdoblja samo su ljekarne po propisima farmakopeje izrađivale službene lijekove. Na kraju promatranoga razdoblja to je područje imalo farmaceutsku industriju, sposobnu pratiti dosege svjetske farmaceutske industrije. Rad je napravljen s namjerom prikazati kako je zakonodavstvo pratilo novosti u farmaciji i farmaceutskoj industriji te kako je također proaktivno uvodilo i činilo obvezatnim nova praćenja svojstava lijekova.

Gradsko poglavarstvo Varaždin u međuratnom razdoblju (1918.-1941.)

Članak razmatra ustroj, djelokrug i teritorijalnu nadležnost Gradskoga poglavarstva Varaždin između dva svjetska rata. Prikazana su tri međusobno koordinirana tijela Gradskoga poglavarstva: gradsko zastupstvo kao lokalno predstavničko tijelo, odbori kao savjetodavna tijela zastupstva i gradsko poglavarstvo kao izvršno tijelo. U poglavlju o zastupstvu kronološki su predstavljeni svi mandati zastupstva, načelnici i vladini povjerenici koji su upravljali gradom. U narednom poglavlju razrađen je djelokrug svakoga odbora zasebno i taksativno su pobrojani svi odbori izabrani u promatranom razdoblju. Posljednje poglavlje analizira organizaciju ustrojbenih jedinica u kojima se je odvijalo poslovno djelovanje poglavarstva. Pogled na djelovanje gradske uprave zaokružen je zakonskom regulativom i naznakom unitarističko-centralističkih i apsolutističkih tendencija koje su oblikovale svekoliku društveno-političku zbilju, uključujući i rad jedinica lokalne vlasti.

E-savjetovanja o propisima i planskim dokumentima o javnoj arhivskoj službi u Hrvatskoj

U članku su prezentirani rezultati istraživanja o sudionicima savjetovanja s javnošću (e-savjetovanja) o propisima i planskim dokumentima kojima se uređuju organizacija i obavljanje javne arhivske službe u Hrvatskoj. Podatci su prikupljeni metodom kvantitativne analize sadržaja pojedinačnih izvješća o provedenim savjetovanjima od 2017. do 2020. godine dostupnih na središnjem mrežnom portalu e-Savjetovanja i popratnih dokumenata. Nakon uvoda slijedi teorijski dio, u kojem je ukratko opisan normativni okvir provedbe e-savjetovanja u Hrvatskoj, arhivski propisi i planski dokument, o kojima je provedeno e-savjetovanje te metodologija istraživanja. Potom su prezentirani rezultati istraživanja te se o njima raspravlja. Prezentirani podatci o broju i strukturi sudionika (fizičke osobe, razne kategorije pravnih osoba) te broju komentara koje upućuju (ukupno i po pojedinom e-savjetovanju) interpretirani su kao važan pokazatelj zainteresiranosti društvene okoline za javnu arhivsku službu, odnosno rad državnih arhiva kojima je njezino obavljanje povjereno. S druge strane, sudjelovanje u e-savjetovanjima pojedinih strukovnih arhivističkih društava, državnih arhiva i njihovih administrativnih i stručnih djelatnika interpretirano je kao pokazatelj zainteresiranosti za jačanje normativne infrastrukture vlastite službe.

Ručno rađeni papir

Članak donosi kratki pregled povijesti ručne izrade papira, od njegova izuma u Kini oko 105. godine, preko širenja kroz arapski svijet i dolaska u Europu, pa sve do konca 18. stoljeća, kada je počela strojna proizvodnja papira. Povijest ručno rađenoga papira duga je i zanimljiva, od prvih pronalazaka kao zamjena za pergamentnu podlogu za pisanje pa sve do prvih strojeva za usitnjavanje papirne pulpe. Putovanje tehnologije papira kroz zemlje Azije preko arapskih zemalja do Europe trajalo je 11 stoljeća i doživjelo različite tehnološke promjene. Neke od njih sačuvane su do današnjih dana kao dio tradicije izrade papira. Dolaskom u Europu tehnologija i sirovina prilagođeni su ovdašnjim mogućnostima: tako su se za sirovinu počeli koristiti laneni krpeni ostatci, a kao dodatak želatina. Unaprjeđena je tehnologija, proširili su se papirni mlinovi, a potražnja za papirom bila je sve veća zbog izuma tiskarskoga stroja, sve veće produkcije knjiga i potrebe za pisanim podlogama za druge zapise. U članku je prikazan i povijesni razvoj vodenih znakova, od najranijih sačuvanih, jednostavnih znakova iz Cremone, na području današnje Italije, do složenijih, koji su se postupno javljali razvojem tehnologije. Kolekcionari vodenih znakova papira svojom skupljačkom strašću doveli su i do razvitka pomoćne povijesne znanosti filigranologije. Danas su tomu dijelu povijesti papira posvećene čitave digitalne platforme diljem Europe, evidentirajući njihovu pojavu, koja može pomoći u datiranju papira, a ponekad i dokumenata.

Kronika grba obitelji Fux iz Metlike (Chronik zum Wappens des Geschlechts Fux)

Autor članka obrađuje kroniku metličke obitelji Fux, s grbom, koja je u obiteljskom vlasništvu već nekoliko generacija i koja je bila općenito prihvaćena kao konačna činjenica. Autor je analizirao i provjerio podatke iz kronike te razjasnio tko je njezin autor i kakvim je prevarantskim metodama izigrao obitelj, sugerirajući da se radio plemićkoj obitelji. Istovremeno je objasnio sve bitne elemente u kronici, kao i izvor grba.

Članovi uprave Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 1809. godine

Stjecanjem povlastica slobodnoga i kraljevskoga grada započelo je novo razdoblje osječke povijesti. Promjene su se ponajviše ticale funkcioniranja gradske uprave u novim pravnim i društvenim okolnostima. Dosadašnja rijetka istraživanja onovremene osječke upravne povijesti u pravilu su se zadržavala na ustrojstvu i nadležnostima tamošnje gradske općine. U ovom radu autori su se bavili pitanjem sastava i značajki prve uprave slobodnoga i kraljevskoga grada Osijeka, koja je s radom počela u kolovozu 1809. godine. Na temelju gradiva osječkoga poglavarstva autori daju povijesni i pravni kontekst izboru i imenovanju članova uprave te analizu njihovih sociodemografskih karakteristika zabilježenih primarno u evidencijama građana.