Priziv savjesti kod zdravstvenih djelatnika – osnovno ljudsko pravo?

Uvod: Korištenje prava na priziv savjesti zdravstvenih djelatnika predmet je teorijskih, stručnih i znanstvenih promišljanja koja propituju suprotstavljenost i/ili nesuglasje između prava i obveza pacijenta te prava zdravstvenih djelatnika. Priziv savjesti zdravstvenih djelatnika često se poima kao uskraćivanje pružanja legalne i profesionalno prihvaćene medicinske usluge ili usluga koje spadaju u opseg njihove profesionalne kompetencije. Međutim, priziv savjesti kao apel vlastitoj savjesti koji traži izuzeće od obavljanja ili neobavljanja neke profesionalne aktivnosti mnogo je širi. Cilj ovog rada je pružiti pregled literature kako bi se utvrdio opseg i sadržaj znanstvenih radova o prizivu savjesti zdravstvenih djelatnika. Metode: Pretraživanje literature provedeno je u tri međunarodne baze podataka (Medline, ScienceDirect i Google Scholar) koristeći uključujuće i isključujuće kriterije. Rezultati: Pregledom literature zajednički stav autora je da zdravstveni djelatnici imaju pravo na priziv savjesti. Međutim, jasno je vidljiva podijeljenost autora u razmatranju etičkih pitanja prava pacijenta. Naime, jedni navode da skrb za pacijenta apsolutno nadmašuje pravo sudionika liječenja (zdravstvenog djelatnika) na priziv savjesti, dok s druge strane neki autori razmatraju pravo na priziv savjesti kao dio nepovredivog moralnog integriteta. Također ističu da stručnjaci koji upotrebljavaju pravo na priziv savjesti mogu signalizirati sučelje zagovaranja u situacijama etičkih dilema, moralnih dilema i protivljenje usklađivanju s profesionalnim pritiscima koji mogu biti prisutni u hijerarhijskim strukturama unutar zdravstvenih disciplina i organizacija. Zaključak: S obzirom na dostupnost malog broja istraživanja prema navedenim kriterijima uključivanja, potrebno je provesti dodatna istraživanja na ovu temu kako bi se točno mogli definirati problemi i dobrobiti koji proizlaze iz prava na priziv savjesti. Uz navedeno, potrebno je definirati i etičke aspekte koji omogućuju uvažavanje prava zdravstvenih djelatnika. S druge strane, suprotno stajalište apsolutno cijeni prava pacijenta u skladu sa zdravljem i moralnom dobrobiti za sve.

Sigurnost bolesnika u zdravstvenim ustanovama iz perspektive medicinskih sestara

Uvod: Sigurnost bolesnika u fokusu je interesa svih zdravstvenih organizacija jer može determinirati kvalitetu života bolesnika nakon završetka njegove hospitalizacije. Međutim, sigurnost bolesnika određena je brojnim faktorima, a jedan od njih su i medicinske sestre koje rade u bolničkim organizacijama. Preopterećenost medicinskih sestara brojnim zadacima, ali i nepravilna komunikacija mogu rezultirati ugrozom sigurnosti. Sigurnost bolesnika predmet je regulacije i zakonodavca koji putem indikatora kvalitete definira potrebu praćenja i poboljšanja postojeće razine sigurnosti bolesnika. Cilj: Cilj je ovog rada istražiti percepciju medicinskih sestara o sigurnosti pacijenata. Metode: U istraživanju je korišten Upitnik o kulturi bolesnikove sigurnosti u bolnici (HSOPSC), a u istraživanje je uključeno 209 ispitanika. Kao tehnika prikupljanja podataka korištena je anketa provedena putem Google Forms obrasca tijekom travnja i svibnja 2020. godine. Prikupljene ankete analizirane su pomoću deskriptivne statistike za što je korišten MS Excel program. U svrhu testiranja hipoteza koristio se hi-kvadrat test. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazuju kako medicinske sestre percipiraju sigurnost pacijenata te da postoji razlika u percepciji sigurnosti s obzirom na hijerarhiju zaposlenika u zdravstvenoj ustanovi. Percepcija sigurnosti bolesnika u zdravstvenoj ustanovi mijenja se ovisno o razini obrazovanja te godinama radnog iskustva sudionika. Zaključak: Budući da smanjena razina sigurnosti može rezultirati pojavom neželjenih događaja, odnosno može smanjiti kvalitetu skrbi za pacijenata, percepcija medicinskih sestara o sigurnosti pacijenata u zdravstvenoj ustanovi, razina njihove edukacije te način izvođenja aktivnosti mogu doprinijeti sigurnosti bolesnika.

Smiljana (Smiljka) Nell, (Zagreb, 23. listopada 1931. – Zagreb, 28. srpnja 2021.) – Širina interesa i predanost u službi sestrinstva

Smiljana (Smiljka) Nell rođena je 23. listopada 1931. godine u Zagrebu kao jedino dijete obitelji Nell. Osnovnu školu završila je u Zagrebu te je nakon položene male mature upisala gimnaziju. Uz gimnaziju završila je i srednju glazbenu školu. Po završetku gimnazije upisala se u Školu za medicinske sestre u Mlinarskoj ulici u Zagrebu, gdje je diplomirala 1950. godine. Nakon diplome počinje raditi u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu. Dvije godine kasnije upisala je poslijediplomski studij za medicinske sestre u Školi narodnog zdravlja u Zagrebu i diplomirala sestrinstvo u javnom zdravstvu. Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1977. godine kao izvanredni student te je odslušala predmete s prve godine. Od 1968. do 1988. godine (do odlaska u mirovinu) bila je g lavna sestra Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Smiljka Nell bila je inicijator osnivanja i prva predsjednica Sekcije sestara infektoloških odjela Socijalističke Republike Hrvatske (danas Hrvatska udruga medicinskih sestara, Infektološko društvo). Sekcija je osnovana u Zagrebu 1969. godine, a Smiljka Nell obavljala je dužnost predsjednice od 1969. do 1973. godine nakon čega obnaša dužnost tajnice Društva medicinskih sestara i tehničara SR Hrvatske, do 1975. godine. U njezinu mandatu održana su prva tri Savjetovanja sestara infektoloških odjela i klinika Socijalističke Republike Hrvatske. Bila je član uređivačkog odbora Vjesnika medicinskih sestara i medicinskih tehničara SR Hrvatske od 1970. do kraja 1973. godine. Smiljka Nell učinila je velik iskorak u unapređenju sestrinstva, a posebice organizacije rada infektoloških odjela cijele Hrvatske te je sve do odlaska u mirovinu, krajem 1988. godine, zbog svih svojih aktivnosti smatrana vrlo utjecajnom medicinskom sestrom u području skrbi za infektološke bolesnike. Preminula je 28. srpnja 2021. godine.

Pregled djelovanja Pulmološkog društva Hrvatske udruge medicinskih sestara od 1974. do 2021.

Uvod: Profesionalno udruživanje medicinskih sestra na našim prostorima kasnih 1960-ih obilježilo je osnivanje sekcija koje se profiliraju prema određenim sestrinskim specijalnostima. Među njima bila je i pneumoftiziološka (pulmološka) sekcija. Današnji nasljednici tih sekcija jesu društva Hrvatske udruge medicinskih sestara (HUMS). Sekcije/društva čine jezgru profesionalne i stručne komunikacije, no o njihovu radu postoji vrlo malo publikacija. Stoga je cilj ovog rada prikazati djelovanje Pulmološkog društva HUMS-a u razdoblju od osnivanja 1974. do 2021. godine. Metode: Podaci prikazani u radu prikupljeni su iz zapisnika skupština i izvještaja o radu Pneumoftiziološke sekcije Društva medicinskih sestara i medicinskih tehničara SR Hrvatske / Pulmološkog društva HUMS-a. Vrijedan izvor podataka za razdoblje od 1975. do 1989. godine bio je Bilten koji je izdavala sekcija. Dodatno su korišteni zbornici radova s održanih skupova. Rezultati: Pneumoftiziološka sekcija Društva medicinskih sestara i medicinskih tehničara SR Hrvatske osnovana je 22. studenog 1974. godine s ciljem stručnog usavršavanja članova i rješavanja stručnih problema. Danas djeluje pod nazivom Pulmološko društvo HUMS-a. Društvo je organiziralo četrdeset dva stručna skupa, brojne seminare, radionice, studijske posjete i javnozdravstvene aktivnosti. Od 1975. do 1989. godine izdana su dvadeset tri broja Biltena – stručnog glasila Pneumoftiziološke sekcije, u kojem su objavljivani stručni radovi te planovi i izvještaji o radu. Od 1998. do 2008. godine objavljena su četiri zbornika radova sa stručnih skupova. Članovi Pulmološkog društva objavljivali su stručne radove i u drugim publikacijama. Djelatnost Pulmološkog društva ostvarivana je u suradnji s drugim stručnim društvima medicinskih sestara i liječnika, zdravstvenim ustanovama i tijelima državne uprave. Zaključak: Pulmološko društvo HUMS-a kontinuirano djeluje četrdeset sedam godina. Sukladno ciljevima osnivanja, ključna djelatnost bila mu je organizacija raznih oblika trajnog stručnog usavršavanja medicinskih sestara. U najranijim godinama djelovanja Pulmološko društvo objavljivalo je stručno glasilo Bilten, a kasnije zbornike radova sa stručnih skupova. Cjelokupnu djelatnost Pulmološkog društva obilježila je suradnja s drugim stručnim društvima i organizacijama.

Knowledge, attitudes and habits regarding oral health among nurses of Clinical hospital center Rijeka

Uvod/cilj: Cilj je ovog istraživanja ispitati stupanj znanja i stavove o oralnom zdravlju medicinskih sestara, prvostupnica/prvostupnika i magistri/magistara sestrinstva, zaposlenih u KBC-u Rijeka, te vidjeti postoje li razlike u znanju i stavovima u odnosu na stupanj stručne spreme. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno na uzorku od 100 ispitanika muškog i ženskog spola, u dobi od 22 do 62 godine. Ispitanici su medicinske sestre sa završenom srednjom školom (49 %) i prvostupnici ili magistri sestrinstva (51 %). Istraživanje je provedeno putem upitnika Hiroshima University-Dental Behavioral Inventory (HU-DBI). Rezultati: Medicinske sestre / medicinski tehničari koji su prvostupnici ili magistri sestrinstva imaju statistički značajno viši ukupan HU-DBI (p = 0,033). Statistički značajne razlike nađene su u pitanjima o pažljivom četkanju svakog zuba (p = 0,026), o odgađanju odlaska stomatologu sve dok ne zaboli zub (p = 0,008) i o tome da im se dogodilo da im stomatolog kaže da dobro četkaju svoje zube (p = 0,016). Zaključak: Dobiveni rezultati pokazuju da medicinske sestre sa završenim studijem sestrinstva imaju više znanja o oralnom zdravlju i da ta znanja primjenjuju u svom svakodnevnom održavanju oralne higijene

Suplementi u prehrani zdravstvenih djelatnika tijekom pandemije COVID-19

Cilj: Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati utjecaj pandemije COVID-19 na učestalost potrošnje suplemenata u prehrani zdravstvenih radnika. Ispitanici i metode: Ispitivanje je provedeno tijekom prosinca 2020. i siječnja 2021. godine na području grada Zagreba, a obuhvatilo je 279 zdravstvenih djelatnika DZ Centar (liječnici, medicinske sestre / medicinski tehničari, farmaceuti). Podaci su prikupljani putem upitnika prilagođenog potrebama ovog istraživanja. Razlike između skupine koja je imala promjenu u uzimanju suplementacije u odnosu na skupinu koja nije imala promjenu u uzimanju suplementacije tijekom pandemije COVID-19 analizirane su χ2 testom. Sve P vrijednosti manje od 0,05 smatrane su značajnima. Rezultati: Dobiveni rezultati ukazuju na značajnu naviku konzumiranja nekih dodataka prehrani među zdravstvenim djelatnicima, a pojava pandemije COVID-19 utjecala je na trećinu ispitanika da započnu s uzimanjem suplementa (11,5 %) ili da ih uzimaju više i češće nego prije pandemije (21,9 %). Od vitamina, tijekom pandemije COVID-19 među zdravstvenim djelatnicima, povećala se upotreba vitamina C (P = 0,001), vitamina D (P = 0,001) te kompleksa B vitamina (P = 0,048). Najveće povećanje odnosilo se na učestalost uzimanja vitamina D gdje se svakodnevno uzimanje povećalo 3,63 puta. Značajne razlike u uzimanju minerala, proteina i aminokiselina između skupine koja je imala promjenu u uzimanju suplementacije u odnosu na skupinu koja nije imala promjenu odnosile su se na uzimanje magnezija i cinka (P < 0,001). Od ostalih dodataka prehrani značajno se povećao unos beta-glukana (P < 0,001), ginko bilobe (P = 0,012), kolagena (P = 0,038) te homeopatskih pripravaka (P = 0,006). Zaključak: Pandemija COVID-19 značajno je utjecala na povećani unos dodataka prehrani kod zdravstvenih djelatnika. Na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja i preporuka o prehrani za vrijeme COVID-19 trebalo bi više pažnje usmjeriti na principe pravilne prehrane te dnevne potrebe za vitaminima, mineralima, proteinima i antioksidansima zadovoljiti konzumacijom namirnica iz različitih kategorija hrane, a u slučajevima povećanog rizika od bolesti COVID-19 ili deficita pojedinih nutrijenata upotrebljavati i suplemente.

Samoprocjena stresa i primjena strategija suočavanja sa stresom kod studenata preddiplomskog stručnog studija Sestrinstva

Uvod: Vrijeme studiranja označava veliku stepenicu prema osamostaljenju i putu odrastanja. Tijekom tog vremena studenti se suočavaju s brojnim životnim pitanjima i raznim pritiscima sa svih strana. U tom periodu postoje mnogi stresori koji djeluju na studente. Razina stresa, kao i strategije koje studenti upotrebljavaju za suočavanje sa stresom, iznimno su važni za prevenciju nastanka mnogih bolesti i poremećaja kojima je stres jedan od mogućih uzroka. Cilj istraživanja: Cilj je ovog rada ispitati razinu stresa kod studenata prve i treće godine redovnog preddiplomskog stručnog studija Sestrinstvo u Rijeci te identificirati najčešće oblike suočavanja sa stresom kod sudionika istraživanja. Sudionici i metode: U ispitivanje su uključeni studenti sestrinstva prve i treće godine redovnog preddiplomskog stručnog studija Sestrinstvo u Rijeci. Ukupno su sudjelovala 44 sudionika. Za provođenje istraživanja koristila se anonimna online anketa. Podaci prikupljeni anketiranjem sudionika obrađeni su metodama deskriptivne i inferencijalne statistike. Rezultati: Prema rezultatima istraživanja, sudionici prijavljuju visoku razinu stresa koja je podjednaka kod studenata prve i treće godine. Sudionici se također, bez obzira na godinu studija, podjednako koriste određenim strategijama suočavanja. Kao način rješavanja problema i suočavanja sa stresom sudionici najčešće planiraju rješavanje problema, pozitivno ga nastoje sagledati, aktivno se nose s problemom te traže instrumentalnu i emocionalnu podršku. Zaključak: Istraživanje pokazuje da su sudionici, bez obzira na poželjne strategije suočavanja sa stresom, pod značajno visokom razinom stresa. Postojeći načini suočavanja ne pokazuju se dovoljnima za uspješno smanjenje stresa. Uzimajući u obzir spoznaju da stres negativno djeluje na razna područja funkcioniranja te da može imati značajne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje pojedinca, ukazuje se potreba za ozbiljnijim shvaćanjem postojanja stresa kod studenata i daljnjim istraživanjima u ovom području. Pritom je primarno usmjeriti se na načine njegove prevencije.

Perspektiva medicinskih sestara na njihovu ulogu u farmaceutskoj skrbi

Cilj: Cilj je rada istražiti trenutnu perspektivu medicinskih sestara o njihovoj ulozi u međuprofesionalnom sudjelovanju pri farmaceutskoj skrbi pacijenta i usporediti mišljenja medicinskih sestara iz Slovenije i Hrvatske te kvalitativno prikazati razlike i sličnosti o njihovim ulogama. Metode: Korištena je kvalitativna metoda istraživanja te je u sklopu te metode izabrana deskriptivna interpretativna metoda. Uzorak ispitanika bio je namjerni te je uključivao ukupno 16 medicinskih sestara – 8 iz Hrvatske i 8 iz Slovenije. S ispitanicima su individualno provedeni polustrukturirani intervjui. Prikupljeni podaci analizirani su pomoću analize sadržaja prema okviru koji je bio osmišljen na ERASMUS+KA2 projektu DeMoPhac. Rezultati: Istraživanje je pokazalo da se sve ispitane medicinske sestre, bez obzira na to rade li u Sloveniji ili Hrvatskoj, suočavaju sa sličnim problemima vezanima za farmaceutsku skrb pacijenta. Glavni problemi s kojima se susreću medicinske sestre jesu nedovoljno obrazovan kadar u smjeru farmaceutske skrbi, nejednak položaj medicinskih sestara unutar tima te manjak komunikacije s liječnicima i farmaceutima. Ostali problemi koje ispitanici navode su nezadovoljstvo medicinskih sestara radnim uvjetima i politikom koji oblikuju zdravstveni sustav u kojemu medicinske sestre obavljaju svoj posao. Rasprava i zaključci: Međuprofesionalna suradnja u okviru farmaceutske skrbi iznimno je važna te ima pozitivan učinak na rezultate liječenja. Međutim, da bi medicinske sestre bile ravnopravne unutar tima, moraju imati dodatne kompetencije, dodatno se obrazovati te više sudjelovati u istraživanjima. Također, važno je da su medicinske sestre primjereno plaćene za obavljanje svog posla.

Povijesni osvrt na rad Marije Brozović (1914.-1987.)

Uvod: Skrb za bolesne u Koprivnici u svojim je začecima usko povezana s radom redovnica iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Prve školovane medicinske sestre na područje Koprivnice dolaze nakon otvaranja Školske poliklinike 1928. godine. Tako su u razdoblju od 1928. do 1937. godine u Koprivnici radile, uglavnom kraće vrijeme, Zlata Baldić, Štefanija Holjevac, Sofija Pavleković Stipetić i Marija Pavlović. Marija Brozović u Koprivnicu dolazi 1937. godine. Pregledom pronađene dokumentacije željelo se dobiti uvid u rad i doprinos Marije Brozović u razvoju sestrinske profesije na području grada Koprivnice. Metode: Rekonstrukcija podataka temeljila se na fondovima i zbirkama Hrvatskog državnog arhiva (HDA), objavljenim člancima u Glasu Podravine, usmenom svjedočanstvu obitelji Marije Brozović i dokumentima sačuvanima u privatnom posjedu. Kao dopuna navedenim izvorima korišteni su publicirani radovi na obrađenu temu. Rezultati: Marija Brozović rođena je 13. rujna 1914. godine u Sloveniji, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju.Školu za sestre pomoćnice u Zagrebu upisuje 1934. Diplomirala je 1936. godine. Nakon završetka školovanja, počinje raditi u Crvenom križu Banovine savske u Zagrebu, a godinu dana kasnije dolazi u Školsku polikliniku grada Koprivnice. Godine 1945. prelazi raditi u Dom narodnog zdravlja gdje radi do 1958. kada postaje glavnom sestrom Zdravstvenog centra i ravnateljicom Škole za bolničare. Dužnost glavne sestre obnaša do 1962. godine nakon čega radi u Antituberkuloškom dispanzeru do umirovljenja 1972. godine. Umrla je 28. listopada 1987. u Koprivnici. Zaključak: Iako Marija Brozović nije prva medicinska sestra koja je došla raditi u Koprivnicu, razvidan je njezin velik doprinos u razvoju preventivne medicinske djelatnosti i sestrinstva na području Koprivnice. Prepoznala je nedostatak stručnog osoblja u bolnici te bila jedan od inicijatora osnivanja Škole za bolničare s mišlju što bržeg osiguravanja školovanog osoblja kao preduvjeta pružanja kvalitetnije skrbi za bolesnike. Prepoznala je potrebe i probleme organizacije sestrinske službe na području Koprivnice. Bila je svjesna potencijala medicinskih sestara te je vizionarski svojim aktivnostima i primjerom razvijala sestrinstvo na području Koprivnice cijeli radni vijek.

Razvoj sestrinstva u Karlovcu u razdoblju od osnutka grada do prve polovice 20. stoljeća

Uvod: Povijest skrbi za bolesne i potrebite u Karlovcu veže se za osnutak grada. Bolnice se grade isprva unutar tvrđave, a od 1779. godine i izvan tvrđave. Osoblje koje je radilo u bolnicama bili su priučeni liječnici koji su se s vremenom stručno osposobljavali. Njihova se imena navode u najranijim bolničkim spisima. Rad osoba koje su pomagale liječnicima i njegovale bolesnike oskudno je opisan i ne nalazimo podatke o tome tko su bile prve školovane medicinske sestre koje su radile u Karlovcu. Autorice su u radu pokušale učiniti rekonstrukciju početaka sestrinstva u Karlovcu i pronaći imena prvih sestara te podatke o školovanju i djelokrugu i/ili mjestu rada. Metode: Polazište za izradu rada bili su dokumenti pohranjeni u pismohrani Opće bolnice Karlovac, arhivskim fondovima i zbirkama Hrvatskog državnog arhiva (HDA) te Državnom arhivu u Karlovcu (DAKA), kao i dokumenti pohranjeni u pismohrani Škole za medicinske sestre Mlinarska, Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, i Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Kao dopuna ovim izvorima korišteni su do sada objavljeni radovi. Rezultati: Pregledom pronađene povijesne građe saznajemo da se do 19. stoljeća ne nalaze imena ni zvanja osoba koje su njegovale bolesne. Postoje zapisi o imenima i prezimenima liječnika i bolesnika, ali za pomoćno se osoblje pretpostavlja da su to bile priučene žene. Kao prvi educirani kadar spominju se redovnice koje su krajem 19. stoljeća došle raditi u gradsku javnu bolnicu. Redovnice su radile i u sklopu Crvenog križa te priručnim bolnicama zajedno s građankama Karlovca. Na temelju uvida u arhivsku građu doznaju se imena sestara koje su djelovale u Karlovcu, kao i njihov djelokrug te mjesto rada. Osobe koje se najranije spominju u zapisima su primalje Ana Lamprecht i Sofija Piljuga, ali nisu pronađeni podaci o njihovoj izobrazbi. Na temelju pregledane povijesne građe može se izdvojiti Perpetua Kovačić koja je bila zaposlena u Karlovcu kao prva redovnica koja se školovala u Školi za sestre pomoćnice u Zagrebu. Zaključak: Cjelokupan sestrinski rad u bolnicama u Karlovcu provodile su većinom redovnice. Brinule su o bolesnima, pripremale hranu, uređivale okoliš i provodile higijenu u bolnici. Rad je bio zahtjevan i popraćen teškim radnim uvjetima. Analizom povijesne građe doznaju se mnoga imena osoba koje su njegovale i skrbile o bolesnima u Karlovcu. Daljnjim istraživanjem i analizom povijesnog materijala moglo bi se doći do dodatnih i/ili novih informacija te drugačijih zaključaka. Ostaje nepoznat podatak o osobama koje su njegovale bolesnike u gradskoj javnoj bolnici u razdoblju od njezina osnutka do dolaska prvih redovnica.