Prepoznavanje glazbenog ritma i intonacije kod djece s jezičnim poremećajima

Sve je veći znanstveni naglasak na uporabi glazbenog ritma i intonacije u logopedskoj terapiji jezičnih poremećaja. Glazba i ljudska interakcija koja je prati, jedna je od najintenzivnijih multisenzoričkih i fizičkih aktivnosti u kojoj dijete može sudjelovati. Jezični poremećaji zahtijevaju multisenzorički pristup, a primjena glazbenog ritma i intonacije dobar je instrument za poboljšanje jezičnih sposobnosti djece. Sadržaj rada opisuje pozitivan utjecaj glazbe, osobito glazbenog ritma i intonacije kod djece s jezičnim poremećajima. Činjenica da su lošiji rezultati percepcije glazbenog ritma i intonacije u korelaciji sa smanjenim jezičnim sposobnostima djece, važan je zaključak pregledane literature. Glazbeni ritam i intonacija sadrže paletu mogućnosti u radu s djecom s jezičnim poremećajima.

Uloga logopeda u neurogenoj disfagiji

Neurogene orofaringealne disfagije su vrlo čest simptom i posljedica akutnih i kroničnih neuroloških bolesti, posebice cerebrovaskularnih, ekstrapiramidnih i demijelinizacijskih bolesti. Poremećaj gutanja uzrokuje niz sekundarnih komplikacija - malnutriciju, dehidraciju i aspiracijsku pneumoniju - ali i one suptilnije, često nedovoljno osviještene, psihološke i socijalne posljedice koje dugoročno utječu na kvalitetu života bolesnika. Prepoznavanje i liječenje bolesnika s poremećajem gutanja nerijetko je izazov, zato se cjelokupan postupak odvija u okviru multidisciplinarnog tima. Klinički logoped je sastavni dio multidisciplinarnog tima koji dijagnosticira i liječi poremećaje gutanja, svojim znanjem i kompetencijama utječe na povoljan rezultat liječenja. Logoped, kao član multidisciplinarnog tima, prilagođava konzistenciju hrane koju će uzimati bolesnik s neurogenom disfagijom i omogućuje sigurno hranjenje terapijskim postupcima. Logoped inicijalno provodi testove procjene gutanja, kojima prepoznaje bolesnike s rizičnim čimbenicima za aspiraciju. Ako je kod bolesnika uočen nesiguran obrazac gutanja, provodi se detaljna logopedska dijagnostika kojom se utvrđuje dalji način prehrane, kako bi se bolesniku omogućilo sigurno gutanje. Logoped odabire jednu ili više rehabilitacijskih tehnika koje će primijeniti, ovisno o bolesnikovu općem zdravstvenom stanju, suradljivosti i mogućnosti korištenja naučenim tehnikama nakon otpusta iz bolnice. Ovaj rad daje uvid u načine na koje se logoped brine o bolesnicima s poremećajem gutanja – od primitka do otpusta iz bolnice – i naglašava važnost logopeda u multidisciplinarnom timu, koji se bavi neurogenom disfagijom.

Utjecaj nošenja medicinske ili pamučne zaštitne maske na vokalni zamor učitelja i nastavnika

Cilj ovog istraživanja je, primjenom kratkog upitnika samoprocjene, istražiti utječe li nošenje medicinske ili platnene zaštitne maske tijekom nastave na vokalni zamor učitelja razredne (N=102) i učitelja ili nastavnika predmetne nastave (N=398). Rezultati upitnika uspoređeni su u odnosu na prijašnju prisutnost poremećaja glasa, razrednu i predmetnu nastavu, te dob sudionika. Potvrđene su statistički značajne razlike u svim varijablama, osim jedne, između skupine sudionika koji su prije obveznog nošenja zaštitnih maski na nastavi imali poremećaj glasa i onih koji nisu imali. Razlika između predavača razredne i predmetne nastave, pokazala se statistički značajnom samo u varijabli koja se odnosi na osjećaj lošije kvalitete glasa nakon nošenja zaštitne maske.

Prevalencija oštećenja sluha među školskim obveznicima – analiza rezultata probira upisnika prvih razreda osnovnih škola na oštećenje sluha na području Grada Splita za školske godine 2014./15.-2016./17.

Cilj ovog rada je prikazati rezultate probira oštećenja sluha kod učenika prvih razreda osnovnih škola na području Grada Splita. Kros-sekcijskom deskriptivnom analizom podataka probira, provedenog tijekom školskih godina 2014./2015., 2015./2016. te 2016./2017., na ukupno 4831 učenika, utvrđena je dijagnoza oštećenja sluha za njih 55 (1,14 %). Provodno oštećenje sluha dijagnosticirano je kod 36, zamjedbeno kod 15, a mješovito kod 4 učenika, i to češće kod dječaka (35), nego kod djevojčica (20). Jednostrano i obostrano oštećenje sluha bilo je jednako zastupljeno. Analiza otvara pitanje modernizacije sustava probira oštećenja sluha u osnovnoškolskoj dobi i praćenja rizičnih i dijagnosticiranih učenika, kao i potrebe organizacije probira na nacionalnoj razini.

Vocal therapy for transgender people

Transgender people can engage in a number of procedures to deal with the incongruence between their physical gender and the one with which they identify. One of the experts involved in the process of gender transition is a speech-language pathologist (SLP), whose role is to collaborate with the client on the goal to develop vocal, language and communication behaviors that match the desired gender identity. This case report presents one such collaboration, which included voice and communication therapy for a male-to-female transgender person aimed at the voice feminization.

Rehabilitacija na daljinu u Dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG za vrijeme pandemije virusa SARS-CoV-2 – prikaz prakse i evaluacija

Zbog pandemije koronavirusa u ožujku 2020. godine počelo je provođenje rehabilitacije na daljinu u Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb. U Dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG rehabilitaciju su provodili rehabilitatori (voditelji skupine), fonetski muzičari, ritmičari i stručni tim, ukupno 29 stručnjaka. Rehabilitacija na daljinu provedena je za svu djecu vrtića (225 djece raspoređene u 20 skupina) od 16.3.2020. do 22.5.2020., dok je od 25.5.2020. obuhvaćala djecu koja iz objektivnih i/ili subjektivnih razloga nisu mogla dolaziti na kompleksnu rehabilitaciju nakon aktivacije rada u punom opsegu. U razdoblju kada je bio onemogućen boravak djece u vrtiću, roditelji su svakodnevno – putem informacijske i komunikacijske tehnologije – komunicirali s rehabilitatorima, dobivali stručne i razvojno primjerene materijale. U ovome radu prikazano je provođenje rehabilitacije na daljinu za djecu sa slušno-govornim oštećenjem i govorno-jezičnim poremećajima i rezultati njene evaluacije od roditelja. Rezultati evaluacije pokazuju da je 84,8 % roditelja zadovoljno provedbom rehabilitacije na daljinu, 92 % zadovoljno je dobivenim materijalima, a 92 % roditelja zadovoljno je komunikacijom s djelatnicima Dječjeg vrtića Poliklinike SUVAG tijekom rehabilitacije na daljinu. Na osnovi navedenih rezultata, zaključujemo da je provedba rehabilitacije na daljinu bila uspješna.

Roditeljska percepcija učinka muzikoterapijskog programa u ranoj intervenciji kod djeteta s teškoćama socijalne komunikacije

Muzikoterapija se kao profesija sve više osnažuje, značajnija je i uloga muzikoterapeuta u interdisciplinarnom timu stručnjaka. U muzikoterapijskom tretmanu elementi muzike služe za postizanje nemuzičkih ciljeva, pa je važna procjena roditelja o nastalim promjenama kod djeteta nakon muzikoterapijskih seansi. Cilj ovoga rada bio je istražiti u kojoj će mjeri i na kojim područjima roditelji primijetiti učinak muzikoterapije na djetetovo ponašanje u svakodnevnim aktivnostima. U ispitivanju je sudjelovalo 13 dječaka u dobi od 2 godine i 2 mjeseca (26 mjeseci) do 4 godine i 9 mjeseci (57 mjeseci). Muzikoterapijski program temeljio se na modelu Orff muzikoterapije. Sastavljena je Skala procjene učinka muzikoterapijskog programa, s brojevima od 1 do 5. Procjena roditelja izražena je u postocima: 30,77 % zauzimaju ocjene 3 i 4, 23,08 % ocjena 5 i 15,38 % ocjena 2. Prosječna vrijednost M=3.62. Sastavljen je i Upitnik za roditelje, kojim se nastojalo istražiti na kojem je od pet područja muzikoterapijski program imao najveći učinak: poboljšanje osjećaja svjesnosti o sebi, veća razina samokontrole, bolji kontakt očima, poboljšani odnos s drugima i okolinom, te duže zadržavanje pažnje. Dobiveni su sljedeći rezultati: bolji kontakt očima 30,77 %, veća razina samokontrole 23,09 %, dok su jednaki rezultati – u vrijednosti od 15,38 % – dobiveni za područje poboljšanje osjećaja svjesnosti o sebi, poboljšani odnos s drugima i okolinom, te duže zadržavanje pažnje. Na osnovi rezultata, može se zaključiti da su svi roditelji uočili promjenu. Dobivanje kvalitativnih podataka o dobrobiti programa, kao i roditeljsko vrednovanje ishoda intervencije, vrlo je važno za planiranje muzikoterapijskih tretmana i načina njihovog provođenja.

Verb processing in children with developmental language disorder

Speed, accuracy, and type of errors during word processing in children with developmental language disorder (DLD) have often been in the focus of various lexical studies. Results of these studies are uniform: children with DLD show slow and less accurate processing. Less is known about the speed and accuracy of verb processing. Therefore, the aim of this study is to explore whether there are differences in the speed and accuracy of verb processing between children with DLD and their typical developing chronological peers (TDC) and younger, language age-matched peers (TDC-y), with special attention to the type of errors produced. The participants in this pilot study were 30 children between the ages of 7;11 and 11 years. Average age of children with DLD was 10;2; TDC children 9;9; and TDC-y children were 8,1. Research procedure included stimulus word presented in auditory form, and children’s task was to choose which one of the three presented pictures on computer screen represent the verb they just heard. Results showed no statistically significant differences regarding speed and accuracy between groups of participants. The difference in proportion of errors in picture selection task did not reach statistical significance when it comes to phonological mistakes, nor when it comes to semantic errors. However, the proportion of phonological errors had a tendency of highest scores in group of children with DLD, while proportion of semantic errors was highest in TDC-y. According to findings from this study, it seems important to emphasize the importance of phonological exercises parallel with exercises focused on vocabulary span in work with children with DLD. Number of exposures to the new word in children with DLD can play a significant role in speed of processing but it can also lead to overlearning affecting research outcomes. Children with DLD who participated in this study had been enrolled in speech and language therapy for several years. Future studies should, among other, also control this variable.

Stanje u logopedskoj praksi i potrebe logopeda u kontekstu dvojezičnosti i jezičnih teškoća

Globalizacija i sve učestalije migracije u posljednjih nekoliko desetljeća pridonijeli su rastu specifične kliničke populacije unutar logopedije. Riječ je o dvojezičnim korisnicima logopedskih usluga koji su, zbog svojih specifičnosti, izazov kliničarima u procjeni, planiranju terapije i savjetovanju obitelji dvojezičnih govornika. Cilj je ove teme bolji uvid u logopedski rad, u kontekstu dvojezičnosti i jezičnih teškoća u Republici Hrvatskoj. Zanimalo nas je kolika je zastupljenost dvojezičnih govornika s kojima se logopedi u svom radu susreću, koje tehnike i mjere logopedi upotrebljavaju pri procjeni jezičnoga statusa dvojezičnih govornika, te koje su potrebe vezane za unapređenje logopedskoga rada u kontekstu dvojezičnosti. Elektroničkim upitnikom prikupljeni su odgovori stotinu logopeda iz Republike Hrvatske. Rezultati istraživanja pokazuju da je rad u kontekstu dvojezičnosti vrlo aktualan. Unatoč učestalosti susreta s dvojezičnim govornicima, vrlo nizak postotak sudionika izvještava o stjecanju znanja o važnim temama za rad u kontekstu dvojezičnosti - poput znanja o sredstvima za procjenu dvojezičnih govornika ili znanja o ulozi prevoditelja. To se odrazilo i na praksu logopeda: vrlo nizak postotak logopeda potvrđuje praksu procjene obaju jezika dvojezičnih govornika, kao i pomoć prevoditelja. Najčešće primjenjivane mjere procjene kombinacija su formalnih i neformalnih mjera, te standardizirana procjena hrvatskog jezika. Rezultati ovog istraživanja uvid su u potrebe za unapređenje obrazovanja logopeda, što je preduvjet planiranja intervencije osnaživanja struke za rad u kontekstu dvojezičnosti.

Usporedba jakosti mucanja u materinskom i stranom jeziku

Već dugi niz godina, ideja o povezanosti mucanja i jezika potiče različita istraživanja. Zbog sve veće prisutnosti i potrebe za korištenjem stranog (engleskog) jezika, posebno su zanimljiva istraživanja o mucanju i stranom jeziku. Cilj ovog rada je usporediti jakost mucanja u materinskom (hrvatskom) i stranom (engleskom) jeziku kod odraslih osoba koje mucaju. Problem istraživanja je utvrditi postoji li razlika u jakosti mucanja u dvama jezicima te, ukoliko razlika postoji, utvrditi u kojem jeziku je veća jakost mucanja. Nadalje, u istraživanju je ispitana povezanost razlike u jakosti mucanja u dvama jezicima s varijablama razine poznavanja stranog jezika, učestalosti i svrhe korištenja stranog jezika, osjećaja (ne)ugode tijekom usmene komunikacije na stranom jeziku, vrste logopedske terapije i uključenosti stranog jezika u logopedsku terapiju. U istraživanju se koristio Instrument za ispitivanje jakosti mucanja (SSI-4; Stuttering Severity Instrument – Fourth Edition; Riley, 2009) na hrvatskom i engleskom jeziku te upitnik izrađen u svrhu istraživanja. U istraživanju je sudjelovalo 14 osoba koje mucaju u dobi od 20 do 30 godina. Rezultati istraživanja ukazuju da postoji statistički značajna razlika u jakosti mucanja u hrvatskom i engleskom jeziku, pri čemu ispitanici pokazuju veću jakost mucanja u engleskom jeziku. Nije utvrđena značajna povezanost razlike u jakosti mucanja u dvama jezicima s varijablama poznavanja stranog jezika, učestalosti i svrhe korištenja stranog jezika, osjećaja (ne)ugode tijekom usmene komunikacije na stranom jeziku, vrste logopedske terapije i uključenosti stranog jezika u logopedsku terapiju.