U članku se Miltonu i Blakeu pristupa kao predstavnicima onoga što bismo mogli nazvati vizionarskom tradicijiom u engleskom pjesništvu. Usredotočujući se na djela Izgubljeni Raj i Četiri Zaosa učinjen je pokušaj da se: prvo, dadu obrisi motiva koje otjelovljuju ove tekstovi i drugo, da se naznače njihove različinosti. Nakon nekoliko opaski o tome što se podrazumijeva terminom »vizionarsko« dat je sažet prikaz pjesama. Mada oba teksta imaju identično ishodište, i najpovršnije čitanje razotkriva odlučne divergencije. U radu se analizira sljedećih pet strukturalnih razmimoilaženja : (i) dok Milton primjenjuje linearnu, determinističku organziaciju epizoda, kod Blakea je uočljiv njihov cikličan, zamjenljiv karakter, (ii) selektivno i integrativno korištenje materijala, (iii) različite karakterizacije protagonista, (iv) razlike kod predstavljanja prostora/daljine i (v) razlike uočljive u jezičnom sloju. Oslanjajući se na određene sudove George Steinera, Joseph Campbella i Arthur O. Lovejoya, predlaže se da se ove razlike objasne promijenjenom slikom svijeta, različitošću psiholoških tipova i nastajanjem jedne nove stilske formacije (romantizam).