Spontano generirani pokreti kao prediktori neurorazvojnih poremećaja

U ovom radu prikazane su dosadašnje spoznaje o spontano generiranim pokretima (SGP) te njihova moguća ulogu prediktora neurorazvojnih poremećaja. Prema najnovijim podacima, jedno od šestero djece tijekom rane dobi razvije neki od neurorazvojih poremećaja. Metode i tehnike predviđanja i probira rizične djece za mogućnost razvoja nekog od neurorazvojnih poremećaja dosta su ograničene. Spontano generirani pokreti (SGP) u neonatalnom periodu indikator su spontane neuralne aktivnosti, te time i dobar pokazatelj oštećenja mozga. Danas je dobro poznato kako je procjena SGP-a visoko prediktivna za razvoj cerebralne paralize, no manje je poznata njena vrijednost kao prediktora za druge poremećaje koji nisu motorički. Mnoga istraživanja pokazala su da su atipični SGP indikator oštećenja mozga ili disfunkcije subplate zone, što posljedično može voditi disfunkciji u mnogim vještinama koje su posljedica optimalnog funkcioniranja kompleksnih kortiko-subkortikalnih neuralnih krugova. Na taj način procjena spontano generiranih pokreta može biti prediktivna za neurorazvojne poremećaje te omogućiti pravovremeno uključivanje u programe rane stimulacije i rane intervencije. Ključne riječi: spontano generirani pokreti, procjena spontano generiranih pokreta, neurorazvojni poremećaj, poremećaj iz spektra autizma

Djevojčice i žene s poremećajem iz spektra autizma

Poremećaj iz spektra autizma uključuje različitosti i teškoće na području socijalne komunikacije te na području ponašanja, interesa i aktivnosti. Iako je smatran dominantno “muškim” poremećajem, novija istraživanja upućuju na to da je broj djevojčica i žena s PSA-om podcijenjen, da kasnije dobivaju dijagnozu i da je potrebno da izražavaju puno više težih simptoma da bi je dobile. U ovom će radu biti prikazana obilježja djevojčica i žena s poremećajem iz spektra autizma u kojima se one razlikuju od dječaka i muškaraca. Prema dosadašnjim istraživanjima, djevojčice i žene izražavaju manje teškoća u socijalnoj komunikaciji, u većoj mjeri upotrebljavaju socijalno maskiranje, češće imaju tipične interese te su kod njih manje prisutna ograničena i repetitivna ponašanja nego u dječaka i muškaraca s poremećajem iz spektra autizma. Potrebno je provesti daljnja istraživanja prevalencije, iskustava žena i djevojčica te njihova različitog izražavanja PSA-a. To će omogućiti bolje prepoznavanje i dijagnostiku, a samim time omogućiti i pravovremeno dobivanje podrške te kreiranje usluga koje su iskrojene prema njihovim specifičnostima. Ključne riječi: autizam, žene s poremećajem iz spektra autizma, socijalno maskiranje

Procjena problematičnog kockanja mladih – usporedba i podudarnost South Oaks skale kockanja za adolescente (SOGS-RA) i Kanadskog upitnika kockanja adolescenata (CAGI-GPSS subskala)

Problemi povezani s kockanjem mladih predmet su interesa brojnih studija, no područje procjene problema još je nedovoljno istraženo. Stoga je cilj ovog rada usporediti i provjeriti podudarnost, u istraživanjima najčešće korištenog instrumenta, South Oaks skale kockanja mladih (SOGS-RA) s Kanadskim upitnikom kockanja adolescenata, tj. njegovom mjerom opće razine problema (CAGI-GPSS), prvim instrumentom ciljano konstruiranim za primjenu u populaciji adolescenata. U istraživanju je sudjelovao prigodni uzorak od N = 572 muških srednjoškolaca iz Zagreba i Splita (Mdob = 16,17 godina; SD = 1,22) svih triju vrsta obrazovnih programa, od prvog do završnog razreda srednje škole. Uz spomenute instrumente procjene, korišten je i Upitnik o osnovnim osobnim i sociodemografskim obilježjima. Dobiveni rezultati pokazuju da značajan udio mladića zadovoljava kriterije za skupinu onih s ozbiljnim problemima povezanim s kockanjem i na SOGS-RA instrumentu (13,8%) i na CAGI-GPSS subskali (16.4%). Klasifikacijska podudarnost instrumenata je umjerena (Kappa = ,574), tj. udio mladića koji su na oba instrumenta svrstani u istu skupinu problema iznosi oko 57%. Rezultati su analizirani u odnosu na relevantne empirijske pokazatelje, te su raspravljene njihove praktične implikacije i potencijalni doprinos razvoju pouzdanog instrumenta procjene ovog kompleksnog problema u ponašanju mladih. Ključne riječi: problematično kockanje mladih, procjena, SOGS-RA, CAGI-GPSS, klasifikacija, podudarnost

Obogaćeni jezični unos – intervencija u potpomognutoj komunikaciji temeljena na modeliranju

Područje intervencija u kontekstu potpomognute komunikacije koje kao temeljeni princip upotrebljavaju modeliranje istraživačko je područje koje se intenzivnije razvija posljednjih nekoliko godina. Unatoč brojnim pokazateljima da je strategija modeliranja jezičnog unosa svrhovita za jezični razvoj, modeliranje se u kliničkom radu tradicionalno povezuje s modeliranjem gesti, manualnih znakova i govornih oblika, a puno rjeđe u kontekstu modeliranja uporabe grafičkih simbola, komunikacijskih ploča, knjiga ili visokotehnoloških uređaja paralelno s govorom. Intervencije potpomognute komunikacije koje uključuju modeliranje (engl. AAC modeling interventions) usmjerene su na poticanje jezičnih sposobnosti djece koja upotrebljavaju potpomognutu komunikaciju. U radu će se obrazložiti teorijsko ishodište koncepta obogaćenog jezičnog unosa koji je zapravo strategija “receptivnog jezičnog treninga”. U okviru ove strategije ključna je uloga komunikacijskog partnera koji istodobno govori i pokazuje na grafičke simbole. Obogaćeni jezični unos ima svoje uporište u konstruktivističkim i socio-interakcionističkim teorijama jezičnog razvoja te u svojoj izvedbi upravo oponaša način na koji djeca tipičnoga razvoja usvajaju jezik. Pregled literature pokazuje da postoje brojni dokazi o učinkovitosti primjene obogaćenog jezičnog unosa u području komunikacijskog i jezičnog razvoja (Dada i Alant, 2009; Drager, 2009; Sennott, Light i McNaughton, 2016). Pregledni rad donosi ključne podatke o konceptu obogaćenog jezičnog unosa, terminološkom razvoju, istraživanjima i kliničke preporuke s ciljem približavanja ovog koncepta kako u istraživačkom, tako i u kliničkom radu. Ključne riječi: modeliranje, potpomognuti jezik, komunikacijski partner, receptivni trening, potpomognuta komunikacija

Mladi s problemima kockanja – koliko kockaju i kako vide industriju igara na sreću

Iako formalnim zakonom zabranjeno, kockanje maloljetnika i razvoj štetnih psihosocijalnih posljedica povezanih s kockanjem koje vode simptomima ovisnosti o kockanju, i u Hrvatskoj i u većini drugih zemalja zapadnog društva, zaokupljaju pozornost mnogih stručnjaka i znanstvenika u području mentalnog zdravlja. Svrha ovog rada je istražiti razlike u učestalosti kockanja mladih s obzirom na razinu razvijenih štetnih psihosocijalnih posljedica, te specifično njihovu percepciju dostupnosti i pristupačnosti igrama na sreću u Hrvatskoj. U istraživanju je sudjelovao prigodni uzorak od N = 615 muških srednjoškolaca iz Zagreba i Splita (Mdob = 16,16; SDdob = 1,21) svih triju vrsta obrazovnih programa, od prvog do završnog razreda srednje škole. Uz osnovne sociodemografske varijable, u istraživanju je korišten Upitnik aktivnosti kockanja, Subskala opće mjere ozbiljnosti problema povezanih s kockanjem (GPSS) te Upitnik percepcije industrije igara na sreću. Za ostvarivanje ciljeva, uz deskriptivnu i korelacijsku statistiku, korištene su parametrijske i neparametrijske metode inferencijalne statistike (ANOVA/Kruskal-Wallisov test s pripadajućim post-hoc testovima). Rezultati pokazuju da mladi koji prema GPSS-u imaju visoku razinu štetnih psihosocijalnih posljedica povezanih s kockanjem (tzv. crveno svjetlo) sve igre igraju učestalije, a posebno visokorizične kao što su sportsko klađenje i igre na automatima. Također, percipiraju igre dostupnijima maloljetnicima unatoč zakonskim zabranama i misle da bi država trebala propisati nižu dob (maloljetništvo) za legalno uključivanje u igre na sreću u Hrvatskoj. Rezultati jednoznačno upućuju na intenzivnije rizično ponašanje mladih koji su razvili psihosocijalne probleme povezane s kockanjem, te njihovu liberalniju percepciju industrije igara na sreću i percepciju o većoj pristupačnosti pojedinim igrama. Zaključno se rezultati stavljaju u kontekst dosadašnjih istraživanja o učestalosti kockanja mladih u Hrvatskoj i posrednom značaju utjecaja tržišta igara na sreću na stavove mladih i normalizaciju ove rizične industrije s obzirom na tako izraženu dostupnost i pristupačnost u našoj zemlji. Ključne riječi: kockanje, igre na sreću, adolescenti, industrija igara na sreću, ovisnost o kockanju

Uloga prilagođene slikovnice u poticanju pripovijedanja

Zajedničko čitanje slikovnica prirodna je aktivnost kojom se potiču vještine rane pismenosti, a prediktivno je i za kasnije vještine čitanja i pisanja. Zbog širokog raspona mogućnosti u obliku tehničkih, sadržajnih i jezičnih prilagodbi prilagođene slikovnice pružaju mogućnost interaktivnog sudjelovanja djeci s različitim odstupanjima od urednog komunikacijsko-jezično-govornog razvoja, a pozitivni učinci pojavljuju se i kod populacije urednog razvoja. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati uspješnost pripovijedanja nakon čitanja prilagođene slikovnice u odnosu na standardnu slikovnicu. Pripovjedne sposobnosti, promatrane na makrostrukturalnoj razini, ispitane su na uzorku od 30 djece kronološke dobi između 5;07 i 6;07 godina, urednog kognitivnog i jezičnog razvoja. Za potrebe istraživanja korištene su dvije priče, Mačka i Pas, koje su dio instrumenta MAIN - hrvatska inačica: Višejezični instrument za ispitivanje pripovijedanja. Rezultati su pokazali kako se statistički značajne razlike pojavljuju u području razumijevanja sadržaja te uporabi riječi kojima se izražavaju unutarnja stanja likova. Nisu pronađene značajne razlike u cjelokupnoj strukturi priče i na većini razina strukturalne složenosti. Dobiveni rezultati upućuju na potrebu za daljnjim istraživanjima u ovom području kako bi se stvorili temelji za logopedsku praksu utemeljenu na dokazima. Ključne riječi: prilagođena slikovnica, pripovjedne sposobnosti, složene komunikacijske potrebe, MAIN - hrvatska inačica: Višejezični instrument za ispitivanje pripovijedanja

Govorno-motoričke sposobnosti djece s kašnjenjem u jezično-govornom razvoju

Djecu koja imaju ekspresivni rječnik manji od 50 riječi i/ili u dobi od 24 mjeseca još nisu dosegla fazu dvočlanih iskaza (Petinou, Constantinou i Kapsou, 2011) te kod koje uz kašnjenje u ekspresivnom i/ili receptivnom jeziku nisu prisutne kognitivne, neurološke, socio-emocionalne ili senzoričke teškoće nazivamo kasnim govornicima (late talkers) (Buschmann i sur., 2008). Literatura nam daje malo podataka o oralno-motoričkim sposobnostima kasnih govornika. Međutim, s obzirom na mogućnosti različitih ishoda i dijagnoza te zbog odabira što efikasnije terapije bilo bi dobro znati njihove karakteristike u području oralne motorike. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati oralno-motoričke sposobnosti djece (KD = 3;07-8;11) kod koje je postojalo kašnjenje u jezično-govornom razvoju u dobi od 2 godine, usporediti ih s oralno-motoričkim sposobnostima djece tipičnog jezično-govornog razvoja te ispitati postoji li povezanost između rezultata na oralno-motoričkoj izvedbi i ostalim mjerama ekspresivnog i receptivnog jezika. Djeca s inicijalnom dijagnozom “kašnjenje u jezično-govornom razvoju” postižu statistički slabije rezultate od kontrolne skupine na oralno-motoričkim mjerama, a oralno-motoričke mjere pozitivno koreliraju s ekspresivnim jezičnim mjerama. Ovo istraživanje pokazuje važnost uključivanja i oralno-motoričkih mjera uz jezične mjere u procjenu kako bismo dobili širu sliku sposobnosti djece te što preciznije definirali odstupanja i sukladno tome odabrali odgovarajući terapijski pristup. Ključne riječi: kasni govornici, kašnjenje u jezično-govornom razvoju, govorno-oralno-motoričke sposobnosti, jezične teškoće, dječja govorna apraksija

Modeli logopedske terapije: komparativna analiza hrvatskog i europskog konteksta

Logopedsku terapiju čini niz aktivnosti o kojima je potrebno unaprijed promišljati, a terapijski bi pristupi i modeli trebali počivati na teorijskim činjenicama i znanstveno utemeljenim dokazima. U Hrvatskoj još uvijek manjka istraživanja o načinima rada logopeda, metodama podrške koje primjenjuju i čimbenicima koji određuju strukturu terapije. U skladu s time, svrha je ovoga rada bila prikupiti spoznaje o terapijskim modelima koji se primjenjuju u radu s djecom s razvojnim jezičnim poremećajem (RJP), a cilj je ispitati zastupljenost izravne i neizravne terapije u logopedskom radu te provesti korelacijsko ispitivanje radi utvrđivanja čimbenika koji utječu na odluku o primjeni određenoga modela. Rezultati su pokazali da u Hrvatskoj i dalje prevladava izravan model rada te da manji dio logopeda u svoj rad uključuje treću stranu, najčešće roditelje. U tom se smislu logopedi u Hrvatskoj ne razlikuju od onih u Europi. Nije dobivena povezanost između sustava rada i modela pružanja usluga, ali je dobivena granično značajna negativna povezanost između većeg radnog iskustva i odabira kombiniranih modela. Nije utvrđena ni povezanost djetetove dobi, vrste i jakosti poremećaja s načinom rada. Podatci o niskoj zastupljenosti neizravne terapije upućuju na potrebu dodatne edukacije logopeda o njezinim prednostima i nedostatcima te načinima njezine implementacije. Nepotvrđivanje povezanosti između niza ispitanih varijabli upućuje na potrebu za dodatnim promišljanjem o čimbenicima koji usmjeravaju logopedski rad. Ključne riječi: logopedska terapija, izravni i neizravni modeli, Upitnik za logopede, komparativna analiza

Kvaliteta života kod pacijentica oboljelih od raka dojke: uloga aleksitimije i obrambenih mehanizama

U procesu liječenja, pacijentice koje boluju od raka dojke, uz otežano fizičko funkcioniranje kao posljedice prirode same bolesti, nerijetko doživljavaju i psihičke tegobe zbog brige oko vlastite dijagnoze i njenih ishoda. Glavni je cilj ovog istraživanja utvrditi kvalitetu života i određene psihičke aspekte pacijentica oboljelih od raka dojke. U istraživanju su sudjelovale 44 pacijentice koje su pomoć potražile u različitim klinikama i udrugama na području grada Zagreba. Sudionice su rješavale upitnik samoprocjene koji se sastojao od sociodemografskog dijela i sljedećih kliničkih skala: Upitnika zdravstvenog statusa (SF-36), Torontske skale aleksitimije (TAS) i Upitnika obrambenih mehanizama (DSQ-40). Rezultati su pokazali sniženu kvalitetu života kod pacijentica koje boluju od raka dojke, a hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno je kako su aleksitimija i zreli obrambeni stilovi dobar prediktor u utvrđivanju percepcije općeg zdravlja pacijentica. Uočena je veća učestalost korištenja različitih nezrelih obrambenih mehanizama kod pacijentica s aleksitimijom. U raspravi su dana detaljnija obrazloženja ovih rezultata i implikacije za daljnja istraživanja. Ključne riječi: rak dojke, zdravstvena kvaliteta života, aleksitimija, obrambeni mehanizmi