Inarticulate plots: Pynchon
Suprotno nekim novijim tendencijama pisaca američke književnosti kao što su Saul Bellow koji prikazuje neartikuliranost svojih junaka kao odraz destruktivnog kaosa što ga stvaraju njihovi mozgovi — analitička razmišljanja, postoje i pisci — John Barth, Vladimir Nabokov koji stvaraju mentalni red, ne iz kaosa već putem inventivne imaginacije. Ti pisci u svojim tendencijama da prikažu svijet kao zagonetku često ruše tradicionalnu vezu između svijeta tišine i svijeta kolokvijalnog izraza. No veza s tradicijom da se naslutiti čak i u okviru novih formi, posebice je to uočljivo kod Thomasa Pynchona. Pynchon je pisac koji se bavi problemom komunikacije, jezičnog izražaja te njegovih poruka ili »curki« u porukama. Prikazana je poruka i sistem komunikacije u noveli The Crying of Lot 49, noveli detektivskog žanra i poruke koje se naslućuju preko glavnih aktera radnje u toj noveli. Prikazan je negativni alternativnii status Pynchove vizije tihe, razbaštinjene mase otpadnika iz društva, što je zapravo ne samoisključivo Pynchova vizija, već i drugih američkih pisaca, od Thoreaua — transcendentalista do Hemingwaya, Fitzgeralda, Faulknera. Taj tihi, bezimeni svijet doista demoralizira, ali ostaje otvoreno pitanje pozitivne poruke i pokušaja komunikacije sadržane u neartikuliranoj afirmaciji.