Antičke kopče iz muzejskih zbirki u Bosni i Hercegovini

Na prostoru Bosne i Hercegovine čuva se izvjestan broj predmeta koji se mogu determinirati kao kopče. Navedeni predmeti služili su u praktične svrhe, ali i kao dio dekorativnoga sadržaja. S obzirom na širok spektar predmeta koji su obrađeni, i datacijski okvir je razmjerno širi i kreće se od 1. stoljeća pa do perioda kasne antike i ranoga srednjeg vijeka.

Novi stakleni nalazi iz tereta broda Gagliana grossa potonuloga kod otočića Gnalića 1583.

Mletački trgovački brod natovaren raznovrsnim teretom potonuo je kod otočića Gnalića krajem listopada ili početkom studenoga 1583. Brodski se teret sastojao od sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda namijenjenih carigradskome tržištu i sultanovome dvoru, što je višestruko potvrđeno arheološkim i povijesnim istraživanjima. Među gotovim proizvodima posebno se ističe velika količina staklenih predmeta podijeljenih u dvije glavne skupine: šuplje i ravno staklo. Prva skupina obuhvaća raznolike oblike stolnoga posuđa, spremnika za hranu i piće i staklenih perli, dok se u drugoj nalaze prozorska stakla i stakla za ogledala. Nakon službenoga otkrića nalazišta 1967. godine, organizirano je pet zaštitnih istraživačkih kampanja s ciljem pravovremenoga spašavanja najvrjednijih nalaza. Nakon 1973. aktivnosti zaštitne prirode kratkotrajno su obnovljene 1996., a sustavno istraživanje, primjereno značenju i stanju nalazišta, započelo je tek 2012. godine. Prve sistematizacije staklene građe izradili su Sofija Petricioli i Astone Gasparetto. U okviru međunarodnoga projekta The Heritage of the Serenissima 2004. godine Irena Lazar, Hugh Willmott i Caroline Jackson sustavno su obradili staklene nalaze. Tijekom istraživanja 2012. – 2020., usmjerenih poglavito na otkrivanje i dokumentiranje brodske konstrukcije, izvađene su tisuće ulomaka staklenih predmeta. Iako je u većini slučajeva riječ o primjercima stolnoga posuđa i ravnoga stakla, koji se u potpunosti uklapaju u do sada predloženu tipologiju staklenih nalaza iz brodskoga tereta, u nekim slučajevima primjećuju se i određene razlike. U radu su predstavljeni novi nalazi koji dopunjuju dosadašnje spoznaje ili ukazuju na mogućnost različite interpretacije ranijih nalaza.

Kasnosrednjovjekovna plemićka kurija kraj Orahovice

U radu su predstavljeni rezultati analize dijela pokretnih nalaza prikupljenih arheološkim istraživanjima kurije kraj Orahovice 2017. i 2019. godine. Također, donose se rezultati proučavanja kurije u odnosu na slične rezidencije na području srednjovjekovnoga Ugarskog Kraljevstva. Srednjovjekovna kurija kraj Orahovice nalazi se u podnožju Ružice grada, jedne od najvećih utvrda u Hrvatskoj. Orahovičkim posjedom vladali su brojni istaknuti pojedinci među kojima se ističe Nikola Iločki kao jedan od najvećih magnata kasnosrednjovjekovnoga Ugarskog Kraljevstva. Iznimno malo izvora spominje kuriju te pri tome ne donose dodatne informacije o njoj. Arheološka istraživanja započela su 2017. godine te su nastavljena 2019. i 2020. godine. Od pokretnih nalaza pronađeni su uglavnom karakteristični kasnosrednjovjekovni i ranonovovjekovni keramički nalazi. Značajan je nalaz novca Žigmunda Luksemburškog kovan između 1430. i 1437. godine. Za sada su prepoznate tri faze dogradnji zidova na glavnu troprostornu zgradu kurije. Istraživanjima 2020. godine otkrivene su strukture u blizini kurije koje ukazuju na postojanje većega kompleksa. Na području kontinentalne Hrvatske do sada nisu prepoznate i istražene slične kasnosrednjovjekovne kurije. Proučavanjem kuriji kraj Orahovice sličnih rezidencija na području kasnosrednjovjekovnoga Ugarskog Kraljevstva uočena je skupina rezidencijalno-gospodarskih kompleksa koja bi mogla igrati važnu ulogu u razumijevanju i interpretaciji rezultata daljnjih arheoloških istraživanja na ovome lokalitetu.

Višeslojni tumul u Novom Selu kod Bijeljine

The first step of the investigations in Novo Selo near Bijeljina (Republic of Srpska), in the northeastern part of Bosnia and Herzegovina known as Semberija, took place between 2016 and 2019 in the frame of the project “Visualizing the Unknown Balkans,” initiated by the Institute for Oriental and European Archaeology (now Austrian Archaeological Institute) of the Austrian Academy of Sciences in cooperation with the Museum of Semberija in Bijeljina. The slightly elevated mounds in Novo Selo and Muharine at the eastern outskirts of the city of Bijeljina remained unregistered in archaeological literature despite their exposed position. Following the results of magnetic prospecting in 2016 that indicated the existence of ditches and a variety of structures, the first excavation was carried out in late 2018 at the mound in Novo Selo. At that point, neither a chronology nor an interpretation of the large earth mounds could be put forward, since there were no comparable investigated structures in the surroundings or surface finds suggesting an approximate age. The excavations in Novo Selo revealed highly remarkable structures and the use of the place as burial grounds in the Late Copper Age (3200–2600 BC), the earliest stage of the Middle Bronze Age (1750–1650 BC), and finally in the late Middle Ages (1000–1300 AD). In terms of cultural affiliation, the Copper Age finds (pottery) and urn cremation burials correspond with the repertoire of the late Baden complex and the Kostolac culture, while the Middle Bronze Age inhumation burial shows similarities with the graves in the lower Drina valley. The discoveries made in Novo Selo exemplify the complexity of burial mounds and their importance for prehistoric communities, especially in an open landscape like Semberija, with multifarious influences from the Balkans, the Carpathian Basin, and the Danube area

Mithras in Teutoburgium

A roman altar with an inscription dedicated to Mithras was found in the area of Teutoburgium 42 years ago. Although it is part of Vukovar City Museum’s permanent display (inv. no AZ-550), until now it had never been published in the scholarly literature. In this paper the inscription will be reconstructed, analysed and interpreted for the first time. Additionally, the other, published Mithraic altar from Teutoburgium (CIMRM II, 1635) will be reconsidered. It will be concluded that both of them belonged to the same time period and that they ornated one or two unlocated temples.

Vidljivost kao element strukturiranja krajolika

Svrha ovoga rada je analiza i usporedba obrazaca vidljivosti (kao elemenata strukturiranja krajolika) između prapovijesne gradine s bedemom i ranonovovjekovne utvrde na lokalitetu Bojnik na ušću rijeke Zrmanje. U radu se detaljno opisuje višeperiodni arheološki lokalitet Bojnik smješten na istaknutome položaju iznad ušća rijeke Zrmanje u Novigradsko more. Na lokalitetu su dokumentirani ostaci monumentalne prapovijesne gradine okvirno datirane u regionalno kasno brončano doba kao i ostaci manje utvrde iz ranoga novovjekovnog razdoblja, kojoj je glavna namjena bila kontrola pomorskoga puta Novigradskim morem i uplovljavanja u rijeku Zrmanju. U radu se koriste podaci dobiveni arhivskim istraživanjima, terenskim pregledom, analizom pokretnih nalaza i geoprostornim analizama.

Vorganjska peć cave site in the context of the Northern Adriatic Neolithic

Vorganjska peć važno je prapovijesno pećinsko nalazište smješteno na padini brda Organ iznad Batomlja kraj Baške na otoku Krku. Sredinom 20. stoljeća ovo, kao i druga pećinska nalazišta na kvarnerskim otocima, počinje istraživati Vladimir Mirosavljević. Zahvaljujući rezultatima njegovih istraživanja Vorganjska peć, zajedno s Jami na Sredi na otoku Cresu te Velom špiljom na otoku Lošinju, postaje značajan izvor podataka o neolitiku Kvarnera i time neizostavni dio rasprava o tome razdoblju na istočnojadranskoj obali. Kako istraživanja nikad nisu u cijelosti objavljena, revizijsko arheološko iskopavanje provedeno je kao provjera davno prikupljenih podataka o načinima korištenja špilje tijekom prapovijesti. Rezultati istraživanja dali su uvid u stratigrafski slijed intaktnih prapovijesnih arheoloških depozita s nalazima koji pripadaju razdoblju ranoga i srednjega neolitika. Analiza stratifikacije i prikupljenih pokretnih arheoloških nalaza doprinosi širenju uvida u kompleksne mehanizme procesa neolitizacije istočnoga Jadrana te govori o nedvojbenom informativnom i interpretativnom značenju ovoga nalazišta za razmatranja problematike sjevernojadranskoga neolitika

Histološka i makromorfološka metoda analize spaljenih kosti ljudi i životinja na primjeru rimskodobnih grobova sjeverozapadne nekropole Siscije (Sisak, Hrvatska)

Prožimanje makromorfološke i histološke metode analize spaljenih kostiju iz arheološkoga konteksta pruža mogućnost boljega razumijevanja tafonomskih procesa koji mijenjaju osteološki materijal tijekom gorenja i nakon polaganja u zemlju. Također, omogućavaju bolje razumijevanje pogrebnih običaja. Analizirani su spaljeni ostaci ljudi i životinja iz dvadeset jednoga groba rimskodobne nekropole iz Siscije (Sisak, Hrvatska). Samo u dva groba spaljeni ostaci bili su očuvani u urnama, dok su ostali bili položeni u zemlju, u grobnu jamu. Očuvanost koštanih i dentalnih ostataka humanoga i animalnoga podrijetla je vrlo niska. Riječ je o fragmentima čija je duljina iznosila do 10 mm, a masa uzoraka rijetko je prelazila 30 g po osobi. Histološka metoda analize omogućila je preciznije odjeljivanje humanih od animalnih fragmenata kosti i odredbu doživljene starosti u rasponu od pet ili deset godina. Za slabo očuvane uzorke bilo je moguće utvrditi je li riječ o humanome materijalu te odrediti doživljenu starost u relacijama dijete – odrasla osoba. Rezultati analize potvrđuju važnost mikroskopske metode u ispitivanju doživljene starosti humanih i taksonomske pripadnosti životinjskih spaljenih ostataka

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori kraj Petrinje i faze ukopavanja grobova na prostoru sakristije

Arheološka istraživanja crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije provedena su radi potreba njene potpune obnove. Tim povodom istražen je i prostor njene sakristije na kojem su utvrđena 53 groba. Riječ je o prostorno zaokruženoj cjelini na kojoj je jasno utvrdiv stratigrafski slijed omogućio analizu kronoloških odnosa i njihovu vezu s pojedinim obilježjima istraženih grobnih cjelina. Ponajprije je riječ orijentaciji grobova i položaju ruku pokojnika, zatim prisutnosti čavala, kamenih obloga ili tek ponekog kamena uz pokojnika. Na tim je temeljima, te uz analizu prisutnog pokretnog arheološkog materijala, omogućeno definiranje četiri faze ukopavanja grobova. Usporedbom s rezultatima provedenih radiokarbonskih analiza na uzorcima kostiju pokojnika iz odabranih grobova, pobliže je definiran raspon trajanja pojedinih faza ukopavanja. Podaci dobiveni tim postupkom stavljeni su u širi povijesni kontekst što je omogućilo razmatranje odnosa pojedinih faza ukopavanja prema određenim graditeljskim fazama utvrđenima na nalazištu i specifičnim povijesnim okolnostima u kojima su se te aktivnosti odvijale.