Strah od smrti i težnja ka besmrtnosti

Čovjeka kroz povijest prati smrt, koja usprkos činjenici da smo smrtni, nije dostupna ljudskom iskustvu, što je oduvijek izazivalo različite spekulacije o njenoj prirodi, te potrebu za objašnjenjem onoga što slijedi iza. Strah od smrti je strah od nepoznatog, raspadanja, nestajanja. Odnos prema smrti, jednako kao i čovjekovo poimanje svijeta, sukladan je stanju društva, od duboke povezanosti života i smrti u arhaično doba, pa da sve većeg odvajanja, što je u skladu s bazičnom dihotomijom koja karakterizira ljudski um, i sve je veća. Čovjek sve više gubi osjećaj za povijesno vrijeme, kontinuitet, i povezanost postojanja, te se očajnički drži za život. Vječna težnja ka besmrtnosti, prije u domeni religije, sad je prebačena na vjeru u uspjeh znanosti. Novije doba karakterizira izbjegavanje bolesti i starenja, kult predaka zamijenjen je kultom mladosti, a u okviru čovjekove usmjerenosti na prevladavanje smrti naglašena je potreba samorazvoja, kao jedina šansa izmirenja s činjenicom vlastite smrtnosti. U vrijeme velikih katastrofa:, ratova, elementarnih nepogoda, potresa, epidemija, smrt je vidljivija, sveprisutna. Strah od smrti pokazuje se utemeljen u stvarnosti.

What Cost Scientific Illiteracy in Time of Global Pandemic?

This paper traces the course of the ongoing pandemic as it was reported in some of the established world media as well as in scientific journals. The author has been following the various sources since practically the begining of the pandemic in Europe and here will try to assess the role and the actual practice of scientists, politicians and other actors throughout the pandemic, from its begining in China at the close of 2019 till end of February 2021. The key questions addressed in this paper are: Why the events of the ongoing pandemic unfolded as they did, with so many misguided decisions by politicians (as well as experts at times), with so much misinformation and fake news and so many missed opportunities for decisive and life-changing action? What is the reason behind prolonged intervals of silence in the communication chain? And what cost the insufficient familiarity with science – its facts, methods or means of communication – in the time of global pandemic? The main thesis is that the insufficient level of scientific knowledge – and at times of basic scientific litteracy – as witnessed from the highest places of political power to the so called conspiracy theorists, costed us all too many lives lost and an unforseeable suffering to come. The responsibility is shared between virtually all actors and it must be given due consideration, in some cases even at the courts of justice, if we are to learn all the valuable lessons for the future of public health, world economy and, indeed, the survival of humanity.

Epidemije

Analizom medijskih sadržaja bavili su se mnogi teoretičari komunikacija još od nastanka modernih komunikacijskih teorija – Frankfurtska škola, Britanske studije, postmodernističke kulturološke studije itd. Skup filmova nekog vremena, tvrdi Rene König, daje nam cjelovitu sliku o najsitnijim oscilacijama u osjećajima i svakodnevnom moralu te epohe. Proteklih godina snimljeni su brojni filmovi koji govore o različitim epidemijama čiji je uzročnik virus koji prijeti ljudskoj rasi - njenom postojanju, preživljavanju, daljnoj sudbini. Mnogi od tih filmova su tek fikcije (The Seventh Seal, Outbreak, Contagion,Warld War Z,) ali neki od njih (kao Variola Vera) opisuju stvarne događaje.

Od riječi do žice

Pandemija virusa COVID-19 podsjetila je javnost širom svijeta da su mnogi masovni mediji posebno u kriznim situacijama podložni zloupotrebama. Osim lažnih vijesti, teorija zavjera i masovne histerije koja se širila u medijskom diskursu, nezaobilazno su se na meti medijskih optužbi i sumnji našli migranti i izbjeglice širom svijeta. Predrasude, stereotipi i uopće vrlo kruti i netolerantni modeli mišljenja transparentirali su se u odnosu spram građana azijskog porijekla, muslimana, Židova. U bosanskohercegovačkim medijima posebno su negativno bili predstavljeni ljudi u pokretu, građani čiji je “goli život” (Agamben) stavljen van pravnog okvira, a tako i van okvira novinarskog profesionalizma. Pokrenuti su antimigrantski orijentirani web portali, vođena je antimigrantska kampanja kroz članke koji su korištenjem metafora, različitih tehnika pristranosti, logičkih pogrešaka, nametali poželjna viđenja nepoželjnih „drugih”. U ovom radu analizirali smo lažne vijesti kreirane o migrantima i izbjeglicama kao opasnim prenosiocima zaraze, tekstove na portalima orijentiranim na pisanje protumigrantskih tekstova, članke mainstream portala u Bosni i Hercegovini o migracijama. Koristili smo kritičku analizu medijskog diskursa, anlizirali smo upotrijebljene metafore, logičke greške i druge tehnike pristranog izvještavanja. Za postavljanje teorijskog dijela koristili smo djela Teuna van Dijka o kritičkoj analizi diskursa, Georgija Agambena o svetom životu i tankoj granici između života izvan prava i smrti, analizom logičkih pogrešaka Predraga Stojadinovića, tehnikama pristranog izvještavanja koje objašnjava Najil Kurtić.

Simulacija kolektivne tjeskobe i medijske fobo–strategije politike straha

Medijsko izvještavanje u realnom vremenu, popraćeno ekspertnim analizama o širenju zaraze COVID-19 na globalnoj i mikro razini doprinosi eskalaciji društvene atmosfere kolektivne tjeskobe i psihoze. U tom smjeru, pandemije kolektivnih psihoza i straha uvijek prethode uvođenju totalitarnih mjera i stvaraju pretpostavke za bio-političku i medicinsku vladavinu te jačanje izvanrednih mjera nadziranja. Virusna insinuacija, mimetizam reakcija, diseminacije viralnog straha, sastavni su fenomeni difuznog društvenog i medijskog nasilja koje transformira stvarnost panike/straha u fantazmagoričnu i često simulirajuću kolektivnu tjeskobu. Današnji tiskovni, audiovizualni i numerički mediji konsenzualno i vješto koriste poluge marketinga straha. U tom pogledu, novinar je (zajedno s trgovcem oružjem, političarom i proizvođačem antidepresiva) jedna od rijetkih struka koje trguju strahom i panikom. Mediji su postali moćno oružje tradicionalne politike straha koja instrumentalizira kolektivni strah pučanstva kako bi iznudila pasivni pristanak za primjenu izvanrednih mjera koje ograničavaju temeljne pojedinačne građanske slobode.

Prisutnost populizma na hrvatskim dnevnoinformativnim portalima

Mediji su posljednjih desetak godina postali prijemčivi populizmu. U radu je provedena analiza kolumni najčitanijih domaćih dnevnoinformativnih portala. Ciljevi su bili utvrditi prisutnost populističkog komunikacijskog stila i zastupljenost (lijevog i desnog) medijskog populizma. Pokazalo se da se u kolumnama na portalima 24sata.hr, Index.hr, Jutarnji.hr i Dnevnik.hr najčešće pojavljuje obilježje oštrog zauzimanja kritičkog stava prema eliti kao manjoj skupini ljudi koja ugrožava obične ljude i ne slijedi njihovu volju, nego radi za svoje interese. Na portalu Večernji.hr najčešće se pojavljuje obilježje usmjerenosti na negativan kontekst, krize, nerede, nesigurnost, neizvjesnost, korupciju i nejednakost. U pogledu zastupljenosti medijskog populizma utvrđeno je da su portali Index.hr i Jutarnji.hr više lijevo populistički, a portali Večernji.hr, Dnevnik.hr i 24sata.hr više desno populistički. Istraživanja odnosa medija i populizma korisna su i nužna kako bi se dodatno precizirao doprinos pojedinih medija u procesu jačanja i širenja populizma u suvremenom društvu.

Disimulacije maske blizanačkih pandemijskih godina 2020-2021.

Kroz izložbene radove skupne izložbe Disimulacija maske (Koprivnica, AK galerija, 23. siječnja – 6. veljače 2021) interpretiram izvedbenu dimenziju pandemijskih maski, koja je postala glavni objekt blizanačkih 2020. –2021. godina (usp. Leone, 2020).

Pravo i film

Pravo i film je brzo rastuća interdisciplinarna grana kojoj se u moderno doba pridaje sve više i više pažnje, a o kojoj se u našoj široj znanstvenoj zajednici gotovo uopće ne priča. Područje djelovanja prava i filma je raznoliko. Najprije se može promatrati kako pravo i film utječu jedno na drugo te kako taj međuodnos utječe na razmišljanje građanstva – odnosno na razvitak sveopće pravne kulture. Također se film može promatrati kao svojevrsni izvor prava gdje određeni filmovi i/ili filmske scene mogu poslužiti kao određeni prikaz pravnih slučajeva (odnosno case study). U radu se sažeto spominju neki poznatiji filmovi koji su u potpunosti (ili većinu vremena) smješteni u sudnici (tzv. courtroom drama).

Medijska prodaja straha

Rad ima za cilj problematizaciju novonastalih fenomena i karaktera društvene promjene i instituta krize izazvanih pandemijom virusa Corone-Covid 2019. U tom duhu rad apostrofira infodemiju odnosno medijsku prodaju straha kao manipulirajuće kategorije koja odstupa od izvornosti medijskih načela informisati i edukovati. Shodno tome medijska proizvodnja i prodaja straha rezultanta je političko-medijsko-korporativnih interesa globalnog karaktera. Medijska prodaja straha svojim mehanizmima konvergira i problematizuje u kontekstu digitalnog ,,pametnog“ doba arsenal manipulativnih obrazaca, stereotipa i predrasuda medijski oblikovanog 21. vijeka. U kontekstu teme, rad referiše i aspekte tehnološkog nadzora kao oblika ,,borbe“ protiv Covid 19.

Uloga informacije u suvremenoj medijskoj komunikaciji

Temeljna je namjena ovog rada opisati informaciju kao najvrjedniju valutu vremena od postmoderne do danas. Polazeći od temelja, sustavno su opisani mediji masovne isporuke informacija te primjerima potkrijepljeni problemi s kojima se susreću pošiljatelji i primatelji medijskih poruka. Rad pomno definira informacijske alate današnjice, njihov doseg prema unutarnjim i vanjskim javnostima, medijsku pragmatičnost kao motiv korištenja tih alata, ali i opće karakteristike razvoja globalne komunikacije. Kroz raspravu temeljenu na sekundarnim podacima, rad opisuje principe medijske komunikacije današnjice te, kao intrigirajuću osnovu postavlja problem informacijske disonance u masovnim medijima. Opisuje se i globalni socioekonomski te politički okoliš u kojemu se odvija medijska komunikacija. Osobiti naglasak stavlja se na brzi razvoj informacijske tehnologije čiji napredak stvara povoljan okoliš za veliki iskorak medijske evolucije, ubrzano korištenje svake dostupne opcije za razvoj medijskih alata i tehnika te strategija medijskog komuniciranja. Nadalje, u radu se analizira stratifikacija kategorija primatelja medijskih informacija s obzirom na stupanj privilegija glede vladajuće političke opcije, geolokacije, struke, položaja u društvu, a poglavito naspram osobnog i lokalnog standarda. S aspekta motiva kreiranja ljestvice privilegija, promatrani su ciljevi vlasnika masovnih medija, političara i općenito pozicije moći koja pomoću opinion makera i tehnika plasiranja vijesti postižu vlastite ciljeve. Također, analizira se i uloga publike koja je promijenjena u kontekstu zahtjeva i stavova, što predstavlja dodatan izazov kreatorima medijskog sadržaja. Rad strukturira primatelje informacija naspram tehnoloških promjena koje su se dogodile u medijskom komunikacijskom procesu u odnosu na brzu, specijaliziranu i dvosmjernu komunikaciju nove javnosti, a poseban je naglasak stavljen na konstantnu i ažurnu promjenu isporučitelja medijskog sadržaja i strategije komuniciranja prema novoj javnosti. U konačnici, rad rezultira sažetkom sadašnjeg stanja te razvoja komunikacije u budućnosti koja podupire staru alegoriju da je pero jače od mača.