Rječnik i stereotipi

Istraživački projekt Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik Hrvatske zaklade za znanost pri kraju je prve faze (2017. – 2021.) svoje provedbe. U toj su fazi ispunjeni zahtjevi zadani radnim planom projekta, ali su se otvorila i pitanja kojima u budućnosti treba posvetiti posebnu pozornost. Jedno je od njih obrada riječi i izraza koji označuju stereotipizirane pojmove, što otvara i daljnja promišljanja o potrebi i načinu davanja informacija o konotativnome značenju u rječniku, odnosno o granici konotativnoga i prenesenoga značenja, koju nije uvijek lako odrediti. Upravo je stoga u suorganizaciji projekta Hrvatski mrežni rječnik – Mrežnik, Hrvatske zaklade za znanost i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kao ustanove nositelja projekta, 11. prosinca 2020. održan Okrugli stol Rječnik i stereotipi posvećen toj temi. U ovome se radu na primjeru riječi i izraza kojima se označuje osoba plave/svijetle kose (s posebnim obzirom na riječi plavuša i plavušan) pokazuje koje podatke leksikograf dobiva iz skica riječi i s kojim se problemima suočava pri njihovoj interpretaciji. Posebno se na temelju riječi koje označuju osobu određene boje kose pokazuje kako se iz gramatičke (tvorbene) strukture nekih riječi mogu iščitati u njoj pohranjeni stereotipi i, primjerice, slika rodne (ne)ravnopravnosti u određenome društvenom trenutku.

Morfologija u Appendinijevoj Gramatici iz 1808. godine

Talijanski Dubrovčanin zadivljen našim jezikom što ga naziva ilirskim i najsavršenijim, Frano Marija Appendini, među baštinicima kulture zapamćen je kao karizmatičan isusovac zaslužan za povjesničarski prinos u obliku tristotinjak stranica dnevničkih zapisa, Notizie istorico-critiche sulla antichità, storia e letteratura de’ Ragusei (Povijesno-kritičke bilješke o starini, povijesti i književnosti Dubrovčana), dok je među jezikoslovcima zapažen kao tvorac najopširnije dopreporodne sintakse. Njegovu su normativno-deskriptivnomu djelu Grammatica della lingua illirica iz 1808. godine prethodile Kašićeva, Della Bellina, Tadijanovićeva, Reljkovićeva, Lanosovićeva, Jurinova i Voltićeva gramatika, pa je mogao birati uzore, odlučivši se za Kašića i Della Bellu. Velebna Grammatica obaseže 360 stranica i podijeljena je u rasprave (traktate) što opisuju jezične razine. Premda u uvodnome teorijskom opisu Appendini pod pojmom ilirski jezik razumijeva dubrovački, bosanski, dalmatinski, istarski i kajkavski izričaj, predmet je njegove analize dubrovačka jekavština, proširena u dalmatinsko-bosanski, odnosno u štokavsku ikavicu. U radu se istražuju morfološke jezične pouke utvrđivanjem horizontalnoga presjeka gramatičkih poimanja u jezičnoj stvarnosti devetnaestoga stoljeća s naglaskom na razilaženja od uzornih preteča. Lako se i opetovano utvrđuje autorov obol kroz znatan didaktički prinos, što se tumači Appendinijevom osnovnom inojezičnošću, koja mu je omogućila uspješnije prenošenje znanja.

Kohezija u pripovjednom diskursu osoba s afazijom

Afazija je stečeni jezični poremećaj koji nastaje uslijed oštećenja jezičnih centara u mozgu. Posljedično afazija pogađa jezičnu proizvodnju i razumijevanje na svim razinama. U novije vrijeme sve je veći interes za analizu načina na koji osobe s afazijom (OSA) organiziraju više jezične razine kao što je diskurs. Proizvodnja diskursa podrazumijeva sposobnost uspostavljanja veza uporabom kohezivnih sredstava. Poznato je da OSA imaju teškoća u uspostavljanju kohezije, no ta su istraživanja malobrojna, osobito u hrvatskom. Uz to su dobiveni proturječni rezultati o udjelima pojedinih vrsta kohezivnih sredstava koje OSA rabe u usporedbi s osobama urednoga jezičnog statusa (UJS). U dijelu istraživanja pronađeni su slični udjeli pojedinih vrsta kohezivnih sredstava kod OSA i UJS, dok druga istraživanja pokazuju kako između njih ipak postoje razlike. Ovim se istraživanjem htjelo utvrditi postoje li razlike u broju i vrstama kohezivnih sredstava u diskursu OSA i UJS. Dodatno su ispitane vrste pogrešaka koje pri uporabi kohezivnih sredstava čine OSA i UJS. Za istraživanje su izdvojeni pripovjedni uzorci OSA (n = 17) i UJS (n = 17) izjednačenih prema dobi i spolu. Analizirane su leksička, referencijalna (isključivo lične zamjenice) i konjunktivna kohezija. Dobiveni rezultati pokazuju da unatoč stanovitim odstupanjima u uspostavljanju kohezije, OSA rabe sve vrste kohezivnih sredstava, ali u manjem omjeru. Uz to OSA ne samo da češće griješe pri uporabi kohezivnih sredstava već je priroda tih pogrešaka drugačija. Međutim, nisu pronađene razlike u udjelima vrsta kohezivnih sredstava u diskursu OSA i UJS, što govori u prilog istraživanjima koja tvrde da teškoće osoba s afazijom mogu smanjiti koheziju teksta, ali je ne narušavaju u potpunosti.

Instrumental, komitativ i karitiv u kukljičkom govoru

U članku se opisuje upotreba besprijedložnoga instrumentala te prijedloga is (s (+ instrumental)) i bez u kukljičkom govoru. Rad počinje uvodom, u kojem se daje nekoliko preliminarnih napomena. U drugom se dijelu rada obrađuju značenja, odnosno upotrebe besprijedložnoga instrumentala u kukljičkom. Tema je trećega dijela semantika i sintaksa kukljičkoga prijedloga is, koji dolazi samo s instrumentalom, a odgovara standardnomu prijedlogu s s instrumentalom. U četvrtom se dijelu obrađuje kukljički prijedlog b(r)ez. Na kraju je rada zaključak, u kojem se navode bitniji rezultati.

Mjere rječničke raznolikosti u pričama djece predškolske i rane školske dobi

Razvoj rječnika u usvajanju prvoga jezika može se pratiti analizom transkripata govorenog jezika djece predškolske i rane školske dobi, dobivenih, primjerice, pričanjem nepoznate priče prema slikovnom predlošku. Pri analizi rječnika takvih jezičnih uzoraka upotrebljava se niz mjera poznatih kao mjere rječničke raznolikosti. Za dvije mjere, broj različitih riječi (BRR) ili omjer različnica i pojavnica (ORP), utvrđeno je da ovise o duljini transkripta te zbog toga nisu prikladne za analizu. Preporučuje se da se te mjere izračunavaju na ograničenom broju riječi ili da se upotrebljavaju druge mjere, primjerice parametar/mjera D (D) ili pomični prosječni omjer obličnica i pojavnica (MATTR). Dosadašnja istraživanja nisu u potpunosti razriješila dvojbu oko prikladnih mjera za mjerenje rječničke raznolikosti. Validacijska istraživanja u najvećem broju slučajeva temelje se na analizi pisanoga jezika te na analizi engleskoga jezika. Zbog toga je cilj ovog rada bio istražiti koje mjere rječnike raznolikosti mogu razlikovati govorenu jezičnu proizvodnju djece različite dobi u hrvatskom jeziku. S pomoću slikovnice bez riječi Frog, where are you? ispitano je ukupno 157 djece u četiri dobne skupine. Podatci pokazuju da rječnička raznolikost mjerena svim četirima mjerama raste s porastom kronološke dobi. Tri mjere (BRR, ORP, D) statistički značajno razlikuju dvije najmlađe skupine (četverogodišnjaci i šestogodišnjaci) od najstarije (desetogodišnjaci). No, samo mjera MATTR razlikuje dvije najmlađe skupine od dviju najstarijih skupina (osmogodišnjaci i desetogodišnjaci).

Leksikografska obrada pragmatičkih informacija u dvojezičnim rječnicima

Rad se bavi leksikografskom obradom pragmatičkih informacija u suvremenim hrvatskim dvojezičnim tiskanim rječnicima dvaju slavenskih (makedonski, ruski) te dvaju germanskih jezika (engleski, njemački) s hrvatskim kao polaznim jezikom. Uvodna poglavlja rada posvećena su definiciji pojma pragmatičke informacije te utvrđivanju načina i sredstava njihova prezentiranja u rječnicima. Središnji dio rada posvećen je analizi primjera leksikografskih opisa pragmatičkih informacija na makrorazini i mikrorazini izabranih rječnika, dok se u završnom dijelu rada raspravlja o mogućnostima unapređivanja njihove leksikografske obrade.

Glagoli odašiljanja zvuka u hrvatskome jeziku

U radu se analiziraju glagoli odašiljanja zvuka na sintaktičkoj, semantičkoj i leksikografskoj razini. Ti se glagoli određuju kao glagoli koji izražavaju događaj u kojemu tko ili što proizvodi kakav zvuk, a razlikuju se prema tome tko ili što ga odašilje, kakav je zvuk, gdje i kako nastaje i sl. Popis od 219 glagola, prilagođen prema Mikelić Preradović (2014) i Levin (1993), analiziran je u četirima hrvatskim jednojezičnim rječnicima te su u definiranju uočene razlike među njima, ali i nesustavnosti unutar jednoga rječnika. S pomoću mrežnih korpusa (hrWaC, Hrvatska jezična riznica) analizirani su glagoli te njihove kolokacije i primjeri koji upućuju na to da glagoli koji primarno pripadaju skupini odašiljanja zvuka mogu imati i druga značenja te postati npr. glagoli načina govorenja ili kretanja, čime se mijenja i valencijski obrazac. Cilj je rada s pomoću temeljite semantičke i sintaktičke analize upotpuniti leksikografsku obradu glagola odašiljanja zvuka u jednojezičnome rječniku.

The Napoleonic Code and Polish Legal Terminology in the 19th Century

This paper aims to discuss the terminological influence of the Napoleonic Code on Polish legal terminology. Five major theses are formulated and supported by selected examples from two 19th century translations of the Code into Polish. We claim that, firstly, the Napoleonic Code had a major impact on the Polonisation of Polish legal lexis in the 19th century, and secondly, that where Polish legal language bears evidence of the influence of the adaptation of the Napoleonic law it is in structural calques from French and not in an increase of French borrowings in the Polish legal language; moreover, we provide evidence that the Napoleonic Code led to the redefinition of previously used terms in the Polish legal system, and finally, that it had a crucial impact on the systematisation of Polish legal terminology in the 19th century leading to its more contemporary character, closer to modern demands. The study contributes to a broader comparative analysis of the role of the Code in the history of shaping and transforming the terminological systems across national languages.

A War on War Metaphor

Previous studies show that public discourse and social media discourse around the Covid-19 pandemic heavily use war framing, despite the fact that its misuse and inaptness to elaborate all aspects of the pandemic were already noted. This paper analyses conceptual metaphors in the Croatian (social) media discourse on the pandemic, focusing on the war metaphor. Using a specialized corpus of manually chosen relevant texts in Croatian, compiled for this purpose, we investigate how frequent war framing is in the Croatian media compared to alternative figurative framings. In a qualitative analysis, we outline the conceptual and inferential structure of the Covid-19 pandemic concept and discuss the structure, function, and (in)aptness of the war metaphor in pandemic circumstances. Additionally, by detecting other source frames used in this discourse, we offer other, possibly more apt (or less resisted) framing options – or a so-called metaphor menu – designed specifically for the Croatian language based on corpus data. We show that the Covid-19 pandemic is predominantly framed as combat or war in Croatian media and social media. Even though a ‘war’ on the war metaphor has been declared both by the media and research community, we show that the use of certain other source frames (e.g. the religion frame) may be even more dangerous than the war framing. The paper also discusses the aptness and omnipresence of the war metaphor, as well as its inaptness to refer to all aspects of this pandemic, concluding that it is rarely the type of metaphor that is harmful or inappropriate – it is rather the effect of the context and how it is used.

Prezimena i toponimija Dubrave na poluotoku Pelješcu

U ovome se radu obrađuju 33 prezimena i 142 toponimske različnice na području naselja Dubrava na poluotoku Pelješcu. U uvodnome se dijelu opisuje zemljopisni položaj naselja te donosi kratak povijesni presjek. Zatim se iznosi sažet opis govora Dubrave, osobito njegovih naglasnih posebnosti jer su u mjesnome govoru zabilježena sustavna odstupanja od novoštokavskoga naglasnog sustava (npr. silazni naglasci na nepočetnome slogu u prezentu glagola tvorenih nastavcima -avati, -ivati i -irati te u posuđenicama) iako dubravski govor pripada istočnohercegovačkomu dijalektu. U središnjemu se dijelu rada obrađuju mjesna prezimena i toponimi. Za prezimena se donose povijesne potvrde, podatci o broju nositelja i motivacijska razredba. U toponimiji se odražava geomorfološka raznolikost obrađenoga područja. Izdvajaju se toponimi tvoreni dalmatskim pridjevom san(c)tu(s) – Sutivan i Sutvid.