scholarly journals BIODIVERSITY OF FRUIT-BEARING FOREST SPECIES IN THE PROTECTED LANDSCAPE "KONJUH"

2021 ◽  
Vol 49 (2) ◽  
pp. 43-51
Author(s):  
Sead Noćajević ◽  
Jasmina Ovčina ◽  
Admir Musić ◽  
Emir Imširović ◽  
Besim Salkić ◽  
...  

UDK: 634.2:574.4]:502(497.6 “Konjuh“) The area of the protected landscape "Konjuh" is distinguished by quality forest ecosystems, featuring diverse fruit-bearing forest species, which contributes to the conservation of biodiversity of the protected landscape "Konjuh". The aim of the paper is to assess the state of biodiversity of fruit-bearing species in the forest ecosystems of the study area, with the emphasis on determining the genus richness as a basis for conservation (in/ex situ), breeding and economic use. During the vegetation season in 2015 and 2016, several relevés (phytosociological plot) were made in the Protected Landscape "Konjuh". The results of the research indicate the high level of variability for most of the species according to characteristics of biology, pomology, and ecology. The fruit trees, like the noble hardwood, are wild cherry, (Prunus avium L.), wild pear (Pyrus communis L.), wild apples (Malus sylvestris Mill.), Breccia (Torminalis clusii M. Roem.), Sorbus aria L. et all, Wild cherry, Vrapcarka (Prunus avium L.) is the most famous forest fruit grower, occurs as a single tree or in smaller groups (Noćajević, 2009). The benefits of fruit-bearing forest species are emphasized in the bloom and the fruiting time, when "decorated" forest provide a rich bee pasture and feeding nutriment for forest fauna (Orešković et al. 2006). Fruit-bearing Forest species are significant as the genera of the varieties and as a basis for the grafting for high-grade varieties. Also, they are important for humans from the aspect of ecology, nutrition, dietotherapy, pharmacology and bioenergy balance.

2016 ◽  
Vol 140 (5-6) ◽  
pp. 281-282
Author(s):  
Olivera Tančeva Crmarić ◽  
Davorin Kajba

Velika pozornost pridaje se divljoj trešnji (Prunus avium L.) zbog plemenitog i visokovrijednog drva, ali i zbog važnosti očuvanja njezine genetičke raznolikosti. Oplemenjivanje divlje trešnje uobičajenim metodama uzgoja mogao bi biti vrlo spor proces, otežan time da je u prirodi teško dobiti redovne i dovoljne količine sjemena. Iako osnivanje klonskih sjemenskih plantaža osigurava redovitiji prinos kvalitetnog sjemena, ipak ostaje ovisnost od vremenskih prilika koje utječu na cvjetanje tj. prinos sjemena, kao i prisutne poteškoće kod klijavosti sjemena. Određene biotehnološke metode in vitro ubrzavaju proces i osiguravaju genetičku stabilnost. Najbrži i najkvalitetniji način oplemenjivanja divlje trešnje je mikroklonalna propagacija rejuveniliziranih jedinki, adultnih, elitnih genotipova s dobro razvijenim sustavom vlastitog korijena. Optimalizacija procesa omogućava smanjivanje problema i troškove proizvodnje, a osigurano je i očuvanje aditivnih i neaditivnih sastavnica genetičke varijabilnosti. Dobivanje kvalitetnih sadnica s poznatim svoj­stvima, i to u vrlo kratkom vremenu, koristilo bi za osnivanje i nadopunu klonskih plantaža i za izravno pošumljavanje određenih površina ili popunjavanje šumskih sastojina elitnim genotipovima. Ex situ konzervacija, u klonskim plantažama, omogućava i očuvanje genetičke konstitucije bez promjena, ili s minimalnom mogućnošću promjena kroz mutacije, selekcije, driftom ili kontaminacijom sadnog materijala. Uvođenjem novih metoda očuvanja genetičkih resursa divlje trešnje, kao što su vegetativno razmnožavanje in vitro ili krioprezervacija, povećala bi se mogućnost kontrole genetičke stabilnosti, posebice genotipizacijom svakog klona. Iz osnovane klonske sjemenske plantaže divlje trešnje, na području Šumarije Kutina, u proces proizvodnje in vitro uvedena su ukupno 24 genotipa (selekcioniranih plus stabala). Korištene su grančice s formiranim pupovima u fazi dormancije, ali i tijekom porasta za uvođenje odabranog materijala u in vitro postupak i masovno vegetativno razmnožavanje. Ukupno su 23 klona uspješno uvedena u početnu kulturu. Uspostavljanju početne kulture najviše se opirao klon L3, koji jedini od 24 odabrana klona nije imao uspješnu dezinfekciju bez obzira što je više puta materijal uziman kroz različita godišnja doba. Tijekom ovih pokusa klon L3 nije uveden u početnoj kulturi. Istražena je mogućnost optimalizacije rutinske metode mikrorazmnožavanja klonova po svim fazama. Utvrđene su aseptičke tehnike koje omogućuju uvođenje početne kulture kroz cijelu godinu (tablica 1). Utvrđeni su jedinstveni sastavi hranidbenih podloga (tablica 2) i kombinacija biljnih hormona (tablica 3) po fazama in vitro proizvodnje, što je rezultiralo dobivanjem kvalitetnih biljaka uz vrlo dobro preživljavanje tijekom procesa aklimatizacije. Za mikropropagaciju su korišteni BAP-1,0 mg/L, Kinetin-0,5 mg/L i IAA-0,5 mg/L, što je rezultiralo multiplikacijskom stopom 3-9 uz visinu biljaka 1,5-3,0 cm (slika 1). Zakorijenjivanje mikrobiljaka je postignuto kombinacijom IAA-2,0 mg/L, IBA-2,0 mg/L s dodatkom GA3-0,2 mg/L, te je potvrđeno da se kombinacijom regulatora rasta po svim fazama dobivaju kvalitetnije i veće biljke, uz vrlo dobro preživljavanje tijekom procesa aklimatizacije. Na osnovi dosadašnjih istraživanja mikropropagacije divlje trešnje, u ovome je radu bio cilj istražiti mogućnost optimalizacije rutinske metode kulture tkiva za razmnožavanje klonova (plus stabala) divlje trešnje po svim fazama od početne kulture, mikrorazmnožavanja, izduživanja, zakorijenjivanja te aklimatizacije i dorade bi­ljaka in vivo do komercijalne sadnice (slika 2).


2007 ◽  
Vol 242 (2-3) ◽  
pp. 419-430 ◽  
Author(s):  
S.P. Vaughan ◽  
J.E. Cottrell ◽  
D.J. Moodley ◽  
T. Connolly ◽  
K. Russell

2013 ◽  
Vol 86 (3) ◽  
pp. 391-400 ◽  
Author(s):  
A. De Rogatis ◽  
D. Ferrazzini ◽  
F. Ducci ◽  
S. Guerri ◽  
S. Carnevale ◽  
...  

2010 ◽  
Vol 7 (2) ◽  
pp. 271-283 ◽  
Author(s):  
Céline Jolivet ◽  
Aki M. Höltken ◽  
Heike Liesebach ◽  
Wilfried Steiner ◽  
Bernd Degen

Sign in / Sign up

Export Citation Format

Share Document