Ikone bokokotorskih majstora u Bosni i Hercegovini / Icons by Masters of
the Bay of Cattaro (Kotor) Painting School in Bosnia and Herzegovina
Ikone bokokotorskih majstora iz Sarajeva (Umjetnička galerija BiH – 7, Stara pravoslavna crkva – 7), crkve svetog Nikole u Foči (4), hrama Uspenja Presvete Bogorodice u selu Luće (3) kod Tjentišta, kao i iz riznica manastira Hercegovačke Gračanice (3) i Dobruna (2) delovi su nekadašnjih oltarskih pregrada, crkvene opreme ili predmeta privatne pobožnosti čiji su autori šestorica od dvanaestorice bokokotorskih slikara – Maksim Tujković, Dimitrije Daskal, Rafailo Dimitrijević, Petar, Vasilije i Ivo Rafailović. Ovu umetničku zaostavštinu čine ikone i duborez, kao i po jedan antimins, ripida i triptih. Reč je o korpusu umetničkih dela nastalom između poslednje decenije XVII i pedesetih godina XIX veka čije poznavanje doprinosi boljem sagledanju različitih faza rada bokokotorske slikarske škole. Zajedno sa poznatijim ikonama iz Srbije, Hrvatske i Severne Makedonije, ikone majstora Tujkovića i Dimitrijevića-Rafailovića iz Bosne i Hercegovine karika su koja nedostaje razvejanim i nedovoljno proučenim ikonama u galerijama, muzejima, manastirskim i crkvenim riznicama Crne Gore in situ. Deo bosanskohercegovačkih ikona dosad je tumačen kao izdvojeno delo nekog od bokokotorskih majstora, bez uklapanja u hronološki i stilski niz koji čini. Neke od njih nisu dosad bile zapažene, publikovane ni izlagane, pa nisu valјano ni atribuirane ni datovane. Njih nekoliko nisu samo rariteti najveće regionalne zbirke ikona na Balkanu već i prava remek-dela ikonopisa XVIII veka.