Acaricidal and ovicidal effects of sage (Salvia officinalis L.) and rosemary (Rosmarinus officinalis L.) (Lamiaceae) extracts on tetranychus urticae koch (Acari: Tetranychidae)

2014 ◽  
Vol 20 (4) ◽  
pp. 358-367 ◽  
Author(s):  
YORULMAZ SALMAN ◽  
Sibel; SARITAŞ ◽  
Semiha; KARA ◽  
Nimet; AY ◽  
Recep Recep
Krmiva ◽  
2020 ◽  
Vol 62 (1) ◽  
pp. 3-13
Author(s):  
Maja Krželj ◽  
Ivana Vitasović Kosić

Čovjek nikada nije napustio korištenje samoniklog bilja u različite svrhe; kao hranu (za ljude i životinje), odjeću, obuću, lijekove, oruđe i oružje tj. za sve što mu je potrebno. Stoga, u cilju očuvanja tradicionalne nematerijalne baštine kao i biljne raznolikosti u ovom su Etnobotaničkom istraživanju, provedenom tijekom 2018. godine, prikupljena tradicionalna narodna znanja o primjeni jestivog i ljekovitog bilja na području općine Šestanovac (Dalmatinska Zagora). Ukupno je zabilježena upotreba 94 svojte, njihovi lokalni nazivi, te načini Korištenja bilja. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da se najveći broj vrsta samoniklih biljaka najčešće koristi kao: sirove salate ili kuhano povrće (29), sirovo divlje voće (13), svakodnevni i/ili medicinski čajevi (33), začinske biljke (5), a 25 ih ima specifičnu medicinsku uporabu. Najveći broj vrsta pripada porodicama Lamiaceae (12), Rosaceae (11) i Asteraceae (10). Prema načinu upotrebe inventarizirane biljke su podijeljene na 4 skupine: hrana za ljude, ljekovito bilje, hrana za životinje i prirodni insekticidi. Vrste s najvećom frekvencijom Spominjanja su šparoga (Asparagus acutifolius L.), koromač (Foeniculum vulgare Mill.) i kopriva (Urtica dioica L.), koji se kuhaju zasebno ili kao mješavina lisnatog samoniklog povrća „mišancija“, lovor (Laurus nobilis L.) i ružmarin (Rosmarinus officinalis L.) koji se koriste kao začin i medicinski čaj, kadulja (Salvia officinalis L.) i divlja ruža ili šipurina (Rosa canina L.) koje se uobičajeno koriste kao svakodnevni čaj. Najneobičnija upotreba na istraživanom području je za čuvarkuću (Sempervivum tectorum L.) koja uz široko poznatu upotrebu protiv uhobolje, pomaže kod upalih procesa nakon uboda komarca te bilu slavulju ili bjelušinu (Inula verbascifolia (Willd.) Hausskn.) koja se u nedostatku slame koristi kao stelja (podloga) životinjama u staji. Vrste sakupljene na području istraživanja su herbarizirane, digitalizirane te dostupne on-line u ZAGR Herbariju.


Author(s):  
Juan José Serra Bisbal ◽  
Joana Melero Lloret ◽  
Gemma Martínez Lozano ◽  
Carmen Fagoaga

La oxidación lipídica es la principal reacción deteriorativa de los alimentos, tanto en el procesado como en su almacenamiento. Ambas circunstancias limitan la vida de la mayoría de los alimentos, lo que causa olor y sabor a rancidez en ellos, un proceso que se conoce como rancidez oxidativa. Además, la oxidación lipídica puede dañar membranas biológicas, enzimas y proteínas, y provocar la aparición de compuestos secundarios potencialmente tóxicos. Para controlar estos procesos oxidativos, la adición de antioxidantes es una estrategia común contra las reacciones oxidativas en el procesado o almacenamiento de los alimentos. Los antioxidantes comúnmente utilizados han empezado a preocupar en la sociedad actual acerca de los efectos nocivos que puedan tener en la salud humana. Recientemente está emergiendo una industria de antioxidantes naturales derivados de especies vegetales que pueden reemplazar a los antioxidantes sintéticos. El enriquecimiento de alimentos procesados con extractos de vegetales no solo resuelve el problema de la oxidación del alimento sino que también puede resultar en una mejora de la salud del consumidor. Estos compuestos naturales son mayoritariamente polifenoles (ácidos fenólicos, flavonoides, antocianinas, ligninas), carotenoides (xantofilas y carotenos), tocoferoles, tocotrienoles y algunos aminoácidos y péptidos. Se encuentran ampliamente distribuidos en las diferentes especies de cereales, aromáticas, frutales, cultivos hortícolas y semillas oleaginosas. Los antioxidantes naturales presentes en especies vegetales aromáticas como el romero (Rosmarinus officinalis L.) y la salvia (Salvia officinalis L.) ya se están comercializando como conservantes alimentarios naturales y seguros, aplicándose en alimentos ricos en grasas como los aceites vegetales.


2013 ◽  
Vol 48 ◽  
pp. 106-110 ◽  
Author(s):  
Rafael Laborda ◽  
Israel Manzano ◽  
Miguel Gamón ◽  
Isabel Gavidia ◽  
Pedro Pérez-Bermúdez ◽  
...  

2019 ◽  
Vol 15 (3) ◽  
pp. 172-178
Author(s):  
Zineb Choukairi ◽  
◽  
Tahar Hazzaz ◽  
Mustapha Lkhider ◽  
José Manuel Ferrandez ◽  
...  

Sign in / Sign up

Export Citation Format

Share Document