Potential for application of feed additives encapsulation technology in animal nutrition

Demands for higher production and consumer demand for healthier food have encouraged intensive research for alternative animal growth promoters in recent years. Research trends are focused on the development of new products enriched with feed additives to improve animal health and enhancing production. Many of these compounds are unstable in the presence of light, air, water, or high temperatures and need to be protected during processing, storage, and application. By encapsulatied in microparticles, feed additives are protected from harmful external influences, and their stability and functionality are not diminished. Microencapsulation technology is used to protect payload and improve bioavailability by controlled and targeted delivery to the digestive tract. It is particularly suitable for the addition of feed additives in ruminant’s nutrition, because the correct choice of microparticle material allows the release of the feed additives in the small intestine, and not in the rumen. With proper use, microparticle formulations are an effective tool in animal nutrition that delivers nutrients and/or drugs to a specific site at the desired rate. The paper summarizes laboratory studies on the application of microencapsulation technology in feeding ruminants and monogastric animals. Numerous results of the application of encapsulated feed additives have shown a positive effect on animal health, increased productivity without negative effects on the final product, and environmental protection.

Etnobotanička primjena biljaka i samoniklih gljiva u narodnoj medicini i ljudskoj prehrani Općine Vitez (Bosna i Hercegovina)

Na širem području zapadnog Balkana ljudi su često tijekom povijesti gladovali, iako ih je okruživala vrlo bogata jestiva samonikla flora. U ovom radu dokumentirana je upotreba samoniklog bilja i gljiva na području Općine Vitez, kao i podaci o specifičnim lokalnim nazivima biljaka, njihovoj upotrebi, tradicijskim običajima i nematerijalnoj baštini vezanim uz samoniklo bilje i gljive. Dubinskim polustrukturiranim intervjuima zabilježeno je 66 biljnih vrsta (koje su raspoređene unutar 39 biljnih porodica) i 9 vrsta gljiva (unutar šest porodica). Prema rezultatima istraživanja najveći broj biljaka se koristi kao ljekovito bilje (53 vrste) i kao hrana za ljude (34 vrste). Vrste s najvećom frekvencijom jesu: Rubus idaeus, Urtica dioca, Vaccinium myrtillus, Sambucus nigra, Taraxacum officinale, Corylus avellana itd. Ovim istraživanjem zabilježene su zanimljive upotrebe: svježa salata od vrste Stellaria media (mišjakinja), čaj od cvjetova Hedera helix (bršljan) za liječenje gnojnih krajnika i fistula te ljekovita mast protiv ozeblina od Loranthus europaeus (žuta imela). Kao najčešće konzumirane samonikle gljive zabilježene su: Boletus edulis (ljetni / pravi vrganj), Lactarius sanguifluus (krvava mliječnica) i Cantharellus cibarius (lisičarka). Zaključno, tradicionalna upotreba samoniklog bilja još uvijek je dosta zastupljena u svakodnevnom životu stanovnika istraživanog područja te se i dalje prenosi usmenim putem s generacije na generaciju.

The feeding value of two ensiled Sudan grass hybrids

Cilj rada bio je usporediti proizvodnost i hranidbenu vrijednost fermentirane krme dvaju hibrida sudanske trave s obzirom na prinos krme po jedinici površine te osnovni kemijski sastav i kvalitetu fermentacije krme u silosu. U istraživanju su korištene dvije sorte sudanske trave, sorta Su-Su i sorta Pacific graze. Istraživanje je provedeno tijekom vegetacijske sezone 2014. godine na pokusnoj površini pokušališta Maksimir Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pokošena biljna masa je silirana u laboratorijske silose. Nakon 35 dana od zatvaranja silosa, fermentirana krma je analizirana NIR spektroskopijom na osnovni kemijski sastav i kvalitetu fermentacije, procjenom sadržaja organske tvari (OT), sirovih proteina (SP), neutralnih detergent vlakana (NDV), kiselih detergent vlakana (KDV), metaboličke energije (ME), probavljivosti organske tvari u suhoj tvari (D-vrijednost), razgradivosti sirovih proteina (RSP), faktora konzumacije za ovce i goveda, pH vrijednosti i amonijskog N (NH3-N). Nisu utvrđene statistički značajne razlike između hibrida Pacific graze i Su-su u istraživanim parametrima. Prinos ST hibrida Pacific graze i Su-su je iznosio 11,5 t ha-1 i 12,88 t ha-1 tim slijedom (P>0,409), sadržaj SP 102,3 g kg-1 ST i 103,8 g kg-1 ST tim slijedom (P>0,802), sadržaj NDV 507 g kg-1 ST i 514 g kg-1 ST tim slijedom(P>0.523), D-vrijednost 605 g kg-1 ST i 602 g kg-1 ST tim slijedom (P>0,341), pH vrijednost 4,26 i 4,4 tim slijedom (P>0,193), a sadržaj NH3-N 116 g NH3 kg-1 ukupnog N i 131 g NH3 kg-1 ukupnog N tim slijedom (P>0,254). Zaključeno je da oba hibrida sudanske trave imaju potencijal za proizvodnju fermentirane voluminozne krme visokog prinosa po jedinici površine, a niža hranidbena vrijednost fermentirane krme utvrđena u ovom istraživanju je rezultat kasnijeg roka košnje biljne mase za siliranje.

Muznost i dijelovi krivulje protoka mlijeka krava Jersey pasmine

Cilj rada bio je prikazati neka od osnovnih muznih svojstava te izgled krivulje protoka mlijeka i njezinih sastavnih dijelova kod krava Jersey pasmine. Prosječno trajanje glavne i cijele mužnje iznosilo je 5,99 odnosno 10,13 minuta. Prosječni protok mlijeka iznosio je 2,01, a maksimalni protok mlijeka 3,09 kg/min. Utvrđeno je nešto duže trajanje uzlazne i silazne faze u odnosu na plato fazu krivulje protoka mlijeka. Zabilježena je nešto veća zastupljenost poželjnih krivulja protoka mlijeka koje su dobar indikator zdravlja vimena. Krave s poželjnijim krivuljama mlijeka imale su veću ukupnu količinu pomuženog mlijeka, te veću količinu mlijeka u prvoj, drugoj i trećoj minuti mužnje. Nadalje, utvrđeno je da su krave imale relativno brzo otpuštanje mlijeka, te su unutar jedne minute postizale protok mlijeka od 0,5 kg/min neovisno o izgledu krivulje protoka mlijeka. Nužna su daljnja istraživanja na većem broju grla kako bi se dobili što kvalitetniji zaključci o muznosti krava Jersey pasmine.

Etnobotanička primjena samoniklog bilja

Čovjek nikada nije napustio korištenje samoniklog bilja u različite svrhe; kao hranu (za ljude i životinje), odjeću, obuću, lijekove, oruđe i oružje tj. za sve što mu je potrebno. Stoga, u cilju očuvanja tradicionalne nematerijalne baštine kao i biljne raznolikosti u ovom su Etnobotaničkom istraživanju, provedenom tijekom 2018. godine, prikupljena tradicionalna narodna znanja o primjeni jestivog i ljekovitog bilja na području općine Šestanovac (Dalmatinska Zagora). Ukupno je zabilježena upotreba 94 svojte, njihovi lokalni nazivi, te načini Korištenja bilja. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da se najveći broj vrsta samoniklih biljaka najčešće koristi kao: sirove salate ili kuhano povrće (29), sirovo divlje voće (13), svakodnevni i/ili medicinski čajevi (33), začinske biljke (5), a 25 ih ima specifičnu medicinsku uporabu. Najveći broj vrsta pripada porodicama Lamiaceae (12), Rosaceae (11) i Asteraceae (10). Prema načinu upotrebe inventarizirane biljke su podijeljene na 4 skupine: hrana za ljude, ljekovito bilje, hrana za životinje i prirodni insekticidi. Vrste s najvećom frekvencijom Spominjanja su šparoga (Asparagus acutifolius L.), koromač (Foeniculum vulgare Mill.) i kopriva (Urtica dioica L.), koji se kuhaju zasebno ili kao mješavina lisnatog samoniklog povrća „mišancija“, lovor (Laurus nobilis L.) i ružmarin (Rosmarinus officinalis L.) koji se koriste kao začin i medicinski čaj, kadulja (Salvia officinalis L.) i divlja ruža ili šipurina (Rosa canina L.) koje se uobičajeno koriste kao svakodnevni čaj. Najneobičnija upotreba na istraživanom području je za čuvarkuću (Sempervivum tectorum L.) koja uz široko poznatu upotrebu protiv uhobolje, pomaže kod upalih procesa nakon uboda komarca te bilu slavulju ili bjelušinu (Inula verbascifolia (Willd.) Hausskn.) koja se u nedostatku slame koristi kao stelja (podloga) životinjama u staji. Vrste sakupljene na području istraživanja su herbarizirane, digitalizirane te dostupne on-line u ZAGR Herbariju.

The effect of whey supplementation on the nutritive value of fermented forage from semi-natural grassland

Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj dodatka sirutke u prahu provenutoj biljnoj masi poluprirodnog travnjaka na hranidbenu vrijednost fermentirane krme i kvalitetu fermentacije u silosu. Korišteno je pet razina dodatka sirutke u prahu kg-1 silirane suhe tvari (ST) krme poluprirodnog travnjaka: (i) 0 g; (ii) 13 g; (iii) 65 g; (iv) 130 g; (v) 260 g (tretmani T0, T13, T65, T130 i T260 respektivno). Biljna je masa silirana u laboratorijskim silosima. Silosi su otvoreni 40. dan od zatvaranja radi procjene hranidbene vrijednosti fermentirane krme i kvalitete NIR spektroskopijom. Zaključeno je da sirutka u prahu, kao dodatak provenutoj biljnoj masi poluprirodnog travnjaka prilikom siliranja, linearno povećava sadržaj ST (P<0,05), korigirane ST (KST) (P<0,01), sirovih proteina (SP) (P<0,001), neutralnih detergent vlakana (NDV) (P<0,001), fermentirajuće metaboličke energije u metaboličkoj energiji (FME/ME) (P<0,001), probavljivost organske tvari u ST (D-vrijednost) (P<0,001), faktor konzumacije za goveda (P<0,001), faktor konzumacije za ovce (P<0,001), a smanjuje pH vrijednost (P<0,05), sadržaj organske tvari (OT) (P<0,001), sadržaj amonijskog dušika (NH3-N) (P<0,001) i rezidua šećera (P<0,001) u fermentiranoj krmi.

Organic livestock in the Republic of Croatia and Europe

The aim of the present study was to analyze the situation in organic livestock farming in Croatia and Europe. In the European countries in the year 2017, around 4.5 million cattle, 5.2 million sheep, 1 million pigs and 50 million poultry were registered in organic farming. The highest share of organically registered domestic animals compared to the total population in Europe and the European Union-28 was in cattle (3.5% and 5.2%) and sheep (3.4% and 5.0%), and the lowest in pigs (0.6% and 0.7%). In Croatia the highest share is in sheep (8.57%) and the lowest in poultry (0.02%) number. The largest increase in recent ten years in the EU has been in the number of poultry (by 103%) and the smallest in the number of pigs (by 47.6%), while the increase was the number of cattle and sheep was around 76% and 74%, respectively. In Croatia organic sheep production increased the most (by 65.0%), while the number of cattle and poultry increased by 62 and 64%, and the smallest increase is in the number of pigs (by 24%). The majority of organic meat of all species of domestic animals is produced in France and in United Kingdom, while organic milk is produced mostly in Germany and France. During the year 2018, most organic beef was produced in the UK and France, organic pork in France and Finland, organic sheep meat in Spain and the UK, organic goat meat in Spain, while most of organic poultry was produced in France and in the UK. A significant increase in the number of livestock in organic farming in Europe and in Croatia indicates an increasing interest in organic livestock farming, not only increase of farmers and processors but also increase of consumers of organic products in European countries.

The influence of the prebiotic mannan-oligosaccharides (Actigen™) on fattening indicators and mortality of broiler chickens

Cilj rada bio je utvrditi utjecaj dodavanja prebiotika, manan-oligosaharida (ActigenTM) krmnim smjesama na proizvodne rezultate pilića u tovu. U istraživanju je korišteno 300 muških jednodnevnih pilića hibrida Ross 308 koji su slučajnim izborom smješteni u dvije skupine sa šest ponavljanja. Istraživanje je trajalo 38 dana, a podijeljeno je u tri razdoblja. Tijekom istraživanja pilići iz kontrolne skupine hranjeni su 14 dana početnom krmnom smjesom (PPT-1) sa 24,4% SB, 14 dana krmnom smjesom za piliće u porastu (PPT-2) sa 21,0% SB i 10 dana završnom krmnom smjesom ( PPT-3) sa 20,1% SB. Pilići pokusne skupine hranjeni su istim krmnim smjesama, ali s dodatkom ActigenTM-a. U PPT-1 je dodano 800g/t; u PPT-2 400 g/t, a u PPT-3 200 g ActigenTM-a po toni krmne smjese. Prosječne tjelesne mase na kraju istraživanja bile su 2808,86 u kontrolnoj i 2880,42 u pokusnoj skupini, a konverzija krmnih smjesa 1,58 i 1,56 kg za kilogram prirasta. Budući da su tjelesne mase u pokusnoj skupini bile veće za 2,55%, a konverzija niža, može se preporučiti upotreba ActigenTM-a u krmnim smjesama za hranidbu pilića.

Procjena ad libitum konzumacije i in vivo probavljivosti voluminozne krme NIR spektroskopijom

Cilj ovog rada je prikazati stanje spektroskopije u bliskom infracrvenom području (NIR spektroskopije) kao tehnologije za procjenu ad libitum konzumacije suhe tvari (ST) i organske tvari (OT) te in vivo probavljivosti ST, OT i OT u ST (Dvrijednosti) voluminozne krme. U usporedbi s provedbom skupih, radno zahtjevnih i dugotrajnih bioloških istraživanja radi utvrđivanja ad libitum konzumacije i in vivo probavljivosti voluminozne krme, NIR spektroskopija je brza, fizikalna, nedestruktivna, multianalitička i eklološki prihvatljiva metoda koja može dati precizne i točne rezultate uz minimalnu ili nikakvu pripremu uzoraka. Biološki se parametri teže procjenjuju NIR spektroskopijom u odnosu na kemijske parametre voluminozne krme radi varijacija između životinja, a posljedično pogrešaka u procjeni reakcija životinja na određenu hranidbu i hranu te činjenice da se niti jedan biološki parametar ne može utvrditi u kemijskom laboratoriju s visokom razinom točnosti. Prikazani kalibracijski modeli su prihvatljive razine pouzdanosti procjene ad libitum konzumacije i in vivo probavljivosti voluminozne krme prema utvrđenim koeficijentima determinacije (R2) (0,7-0,9 i 0,47-0,98 slijedom), standardnim greškama kalibracije (SEC) (4,28-6,89 i 0,01-1,69 slijedom), standardnim greškama unakrsne validacije (SECV) (4,53-7,92 i 0,02-2,15 slijedom) te standardnim greškama procjene (SEP) (5,42-9,59 i 0,026-5,7 slijedom). Ovo istraživanje potvrđuje potencijal NIR spektroskopije za procjenu ad libitum konzumacije ST i OT voluminozne krme i in vivo probavljivosti ST, OT i D-vrijednosti voluminozne krme.

Potencijal rasprostranjenih plutajućih vodenih biljaka rijeke Bosut u proizvodnji bioplina

Cilj istraživanja je utvrditi prinos bioplina i metana iz gnojovke s dodatkom tri vrste vodenih biljaka (Spirodela polyrhiza, Azolla caroliniana i Lemna minor). Uzgoj tradicionalno korištenih biljaka (npr. kukuruz, uljana repica) za dobivanje biogoriva zahtijeva obradive površine, dok se vodene biljke, kao alternativa, mogu prikupiti iz prirode, a zbog jednostavne građe, brzine rasta i povoljnog kemijskog sastava mogu se bez pred-tretmana koristiti kao osnovna ili dopunska sirovina u bioplinskim postrojenjima. Četiri uzorka (kontrola i tri vrste vodenih biljaka) u tri ponavljanja povrgnuta su anaerobnoj digestiji. Različite vrste proizvode različite količine bioplina u odnosu na kontrolu (od 504,83 do 881,62 mL g-1 S.T.). Udio dobivenog metana iznosi od 57,96 do 60,63 % u zavisnosti od biljne vrste. Ovo ukazuje na izuzetan potencijal korištenja ovih vrsta za dobivanje bioplina i metana.