Sekuritizacija bolesti COVID‑19 i sekuritizacijska dilema u Hrvatskoj

Cilj rada je istražiti na koji je način bolest COVID‑19 konstruirana kao sigurnosna prijetnja u Hrvatskoj i jesu li se sekuritizacijski akteri našli pred sekuritizacijskom dilemom. Sekuritizacijska dilema nastaje kad sekuritizacijski akter uvođenjem izvanrednih mjera nastoji zaštititi određeni referentni objekt, što izravno utječe na ugrožavanje drugog referentnog objekta. Uz predstavljanje osnovnih postavki teorije sekuritizacije i detektiranja elemenata sekuritizacije bolesti COVID‑19 u Hrvatskoj, rad se fokusira na uvođenje i ukidanje restriktivnih mjera kojima su sekuritizacijski akteri naizmjenično štitili različite referentne objekte. Istraživanje je pokazalo da su sekuritizacijski akteri u RH koristili balansirani pristup između zaštite zdravlja građana i zaštite gospodarstva kao različitih referentnih objekata.

North Macedonia after the Ohrid Framework Agreement

Independence movements triggered by the end of the Cold War ended in state collapse and the creation of new states across the European continent. The decade coloured with violent wars in the Balkan region did not leave the Republic of Macedonia immune from ethnic conflict, which occurred in 2001. The outcome in the form of the so‑called Ohrid Framework Agreement (OFA) was the intended improvement of the rights of minorities and the sharing of power in decision making, both on local and central levels. The purpose of this paper is to determine whether theoretical approach patterns to state instability match the causes for the outburst of the Macedonian conflict of 2001. It will also try to detect if the conflict resulted from minority discrimination, state institutions’ inability to control the territory, poor economic situation, uneven regional development after independence, or it was a combination of factors that – fully or partially – contributed to its emergence. The paper will also seek to confirm if addressing these factors two decades later decreased the divisions across ethnic lines in the state.

Demografske promjene i mirovinski sustavi u Europskoj uniji

U radu se povezuju problemi opće depopulacije i starenja stanovništva s postojećim i novim oblicima mirovinskog sustava u promjenjivom makroekonomskom okruženju Europske unije (EU). U radu se na razini EU‑a analiziraju i prikazuju demografski faktori te posljedice demografskih i makroekonomskih kretanja. Demografske i ekonomske pretpostavke na kojima je stvorena većina postojećih mirovinskih sustava EU‑a znatno su promijenjene. Na primjeru Hrvatske istražuju se prirodni prirast i migracijski saldo kao demografski potencijali te kretanje radno aktivnog stanovništva kao ekonomski potencijal. Za razliku od službenih javnih politika, pokazuje se da problem niske zaposlenosti nije demografski ni mirovinski, već isključivo ekonomski problem. Istraživanjem distribucije zaposlenosti, plaća i mirovina istražio se i mirovinski potencijal Hrvatske. Korištenjem empirijskih podataka izračunate su razine nejednakosti kod zaposlenosti i plaća. Pored niskih plaća i mirovina, Ginijevi koeficijenti pokazuju da Hrvatska nema nejednakosti kod distribucije plaća i da ima umjerene razine nejednakosti kod distribucije uplata u drugi stup i isplata mirovina u prvom stupu. Utvrdilo se da Hrvatska ne povezuje stvarno raspoloživi demografski potencijal i ekonomski potencijal kroz veću produktivnost, zaposlenost, plaće i mirovine te da je značajan problem materijalna deprivacija stanovništva. Prema hrvatskom iskustvu, demografski su problemi deklaratorni i ne rješavaju se zasebno i izvan konteksta mirovinskog sustava. Negativni demografski trendovi najčešće se izravno povezuju s deficitima mirovinskog sustava, dok se mirovinski problemi i reforme pravdaju jedino negativnim demografskim trendovima, čime se krug zatvara, a problemi ostaju.

Revisionism as a characteristic of authoritarian ex‑empires

Revisionism is one of the main drivers of international conflict in the 21st century. Sensing the weakening of US global leadership, countries with regional or great power ambitions, especially former empires, increasingly resort to threats and the use of force to alter the status quo in their favour. In some cases, this involves military occupation, and even annexation of foreign territory. This article takes a closer look at neo‑Ottomanism, Turkey’s revisionist foreign policy, and its gradual transition from a soft‑power to a hard‑power approach, which eventually led to Ankara’s military incur‑ sion and occupation of parts of neighbouring Syria.

Geopolitical Discourse

Contemporary geopolitical discourses are to a large extent shaped by networks of global actors with different sources of power. In such networkskey source of power is not just a territory, but also effective and vibrant economic policies that are shaped by countries, companies and other economic actors. The growing attention on geopolitical and geostrategic issues have placed the issue of economic integration high on the list of policy and governance priorities in last two decades. While every country, region, alliance shapes its own geopolitical and geostrategic positioning by formulating and implementing its own energy policy, such policies are to a large extent influenced with what takes place in the territory of Eurasia. In geopolitical discourses, Eurasia has been in the focus of scholarly and political discussions for quite some time now. Previous reviews of geopolitical discourses on Eurasia have showed, however, that while the concept of Eurasia is often employed in the context of its relations with western democracies, the boundaries or properties of concept itself still remain unclear. This paper aims to tackle this problem and define Eurasia in geographical as well as cultural, political and social terms. The literature review and document analysis are, thus, employed to offer the answer to the question: “What and who is Eurasia?” While answering to the question, this paper takes into account the important role Eurasia plays for European Union as a territory with significant energy resources and with a consequential attractivity for economic integration with European Union and its members states. In order to offer the answer to the question “What and who is Eurasia?”, in order to unfold the dimensions of its geopolitical domination, the paper focuses on cultural, economic, geopolitical and social dimensions.

Europska pravna regulativa suzbijanja terorizma i biosigurnosnih ugroza

Borba protiv terorizma i svih njegovih pojavnih oblika globalni je izazov koji zahtijeva stalnu koordinaciju pravnog i praktičnog aspekta međunarodnih i nacionalnih tijela. Relevantan pravni okvir omogućava harmonizirano djelovanje niza aktera protiv tog teškog kaznenog djela. Zato i ne čude stalna nastojanja Europske unije za poboljšanjem pravnog sustava u cilju suzbijanja terorizma. Autor u prvom dijelu rada daje prikaz kaznenopravnog okvira u borbi protiv terorizma, osobito promjena koje su se dogodile u samoj definiciji terorizma te proširenju terorističkih aktivnosti. Drugi dio rada posvećen je aktivnostima Europske unije u suzbijanju jednog specifičnog modaliteta terorizma, bioterorizma, u smjeru smanjivanja pristupa rizičnim i opasnim materijalima, osiguravanja veće spremnosti kao odgovora mogućim biološkim sigurnosnim rizicima, ojačavanja unutarnjih i vanjskih veza s ključnim regionalnim i međunarodnim partnerima Europske unije te povećanja znanja o potencijalnim rizicima. Konačno, autor daje prikaz praktičnih implikacija terorizma na područje Europske unije iz statističkih pokazatelja Europola i CBRN incidenata.

Razvoj i demokratizacija obavještajne službe u Argentini (1946. – 2001.)

Rad predstavlja studiju slučaja razvoja i demokratizacije glavne obavještajne službe Argentine u razdoblju od 1946. do 2001. Autori koriste tradicionalni historijski i institucionalni pristup, a rad se nalazi na razmeđi obavještajnih studija i studija demokratizacije. Teza autora glasi: nakon što je glavna obavještajna argentinska služba, kao jedan od najmoćnijih izvanustavnih veto aktera, uspjela postići svoj glavni cilj – da ne bude kažnjena za zločine koje je počinila tijekom vojne vladavine – dobrovoljno se podvrgnula predsjednicima koji su je, kao i autokratski prethodnici, uglavnom koristili za ostanak na vlasti.

Mirovinske reforme kao trajno globalno pitanje i dizajniranje mirovinskog sustava

Cilj je ovoga rada povezivanje stvarnih fiskalnih uvjeta i rezultata provedbe mirovinske reforme po modelu Svjetske banke u Hrvatskoj u razdoblju 2002. – 2019. Od 2002. hrvatski mirovinski sustav počiva na trima stupovima: međugeneracijska solidarnost (prvi), obvezni mirovinski fondovi (drugi) i dobrovoljni mirovinski fondovi (treći). Kao ključni razlozi provođenja mirovinske reforme navodili su se fiskalni i demografski razlozi. Trenutačni rezultati pokazuju da se stanje mirovinskog sustava pogoršalo u odnosu na razdoblje prije reforme. Mirovinski izdaci u prvome stupu kontinuirano rastu i nadmašuju prihode, što se pokriva transferima iz proračuna. Tranzicijski trošak zbog drugog stupa raste, opterećuje javne financije i veći je nekoliko puta od prinosa obveznih fondova. Ne postoje permanentni izvori za pokriće tranzicijskog troška. Formalno, privatna imovina na privatnim računima članova koristi se kao državna imovina. Vlade jednom koriste imovinu fondova za financiranje proračunskog deficita dopuštajući nekim članovima prijenos imovine i prijelaz iz drugog stupa u prvi stup. Sljedeći put se na dogovorenim aukcijama središnje banke kupuju državne obveznice iz imovine fondova radi kupnje novih izdanja središnje države. Treći put, središnja banka u dogovoru s vladom kreditira mirovinske fondove koji onda kupuju državne obveznice, stvarajući financijski vrtlog helikopterskog novca. Dok deficit prvog stupa i tranzicijski trošak drugog stupa kontinuirano rastu, dotle je dugoročno dizajniranje fiskalne i ekonomske održivosti mirovinskog sustava samo podređeni cilj u odnosu na kratkoročne političke ciljeve. Je li vrijeme za re-reformu?

Znanstvena istraživanja pogrešaka obavještajnih službi

Obavještajne pogreške pobuđuju zanimanje šire znanstveno-stručne javnosti zadnjih osamdeset godina i prema određenim procjenama najistraživanija su tema iz područja obavještajnih studija. Temeljna funkcija istraživanja pogrešaka obavještajnih službi usmjerena je partikularno prema unapređenju obavještajnog djelovanja, odnosno minimiziranju obavještajnih pogrešaka u cjelini. Međutim, to područje karakterizira nedostupnost izvornih, to jest primarnih podataka iz srca obavještajne institucije i neposredni uvid u sve faze obavještajnog procesa što predstavlja kontroverzno mjesto u provedbi objektivnog, nepristranog i spoznajnog znanstvenog istraživanja. Unatoč nedostupnosti primarnih podataka, znanstvenici i eksperti iz područja obavještajnih studija koriste se sekundarnim izvorima koji su rezultat institucionalnih istraga koje države provode nakon pojave obavještajne pogreške. Stoga u ovome radu utvrđujemo mogu li se obavještajne pogreške istraživati znanstveno ili analize obavještajnih pogrešaka imaju karakteristike stručne analize.

YouTube regionalizacija Europe i položaj Hrvatske

Polazeći od pretpostavke da je kulturne regije moguće detektirati pomoću online poslužitelja popularne kulture kakav je YouTube, cilj ove studije bio je definirati (virtualne) kulturne regije Europe. Budući da YouTube osigurava geolocirane podatke najpopularnijih videozapisa (trending), regionalizacija je izvršena na temelju zajedničkih videa koje su pojedine zemljeimale u trendingu. Pokazalo se da države koje su geografski bliskije te između kojih ne postoji značajnija jezična barijera tendiraju formirati zajednički kulturni prostor. Zato ne čudi da Hrvatska pripada južnoslavenskoj regiji u kojoj je posebno upućena na Srbiju s obzirom na to da iz te zemlje derivira natpolovičnu većinu videosadržaja u trendingu.