Multisistemski upalni odgovor kod djece kao posljedica bolesti COVID-19

Cilj: Prikazati seriju slučajeva anti-SARS-CoV-2 IgG pozitivnih pedijatrijskih pacijenata koji su razvili multisistemski upalni sindrom koji se javio kao posljedica bolesti COVID-19, a u svojoj definiciji objedinjuje povišenu tjelesnu temperaturu, znakove zahvaćanja dvaju ili više organskih sustava, pozitivan kontakt s koronavirusom i isključivanje drugih uzročnika, kao i opisati učinkovitost primijenjene imunosupresivne terapije. Prikaz slučaja: Četiri pedijatrijska pacijenta u dobi od 18 mjeseci, 9, 10 i 15 godina bila su upućena u hitnu pedijatrijsku ambulantu zbog perzistentnog febriliteta i simptoma različitih organskih sustava. Kod troje pacijenata glavni su simptomi bili povraćanje, proljev, osip i konjunktivitis, a u jednog se pacijenta isticao otežan hod i oslabljeni tetivni refleksi nogu. U svih pacijenata laboratorijski su nalazi potvrdili akutnu upalu, a zbog povišenog moždanog natriuretskog peptida učinjena je kardiološka obrada. Ultrazvuk srca je kod dvaju pacijenata pokazao mitralnu insuficijenciju, a kod jednog perikardijalni izljev. Nakon postavljene dijagnoze multisistemskog upalnog odgovora terapija je u slučaju naših pacijenata bila u skladu s neslužbenim svjetskim i europskim smjernicama. Primijenjeni su intravenski imunoglobulini i kortikosteroidi te nadoknada tekućine i vazoaktivni lijekovi. Budući da se na ovaj način može prezentirati bakterijska sepsa do dolaska hemokultura, primijenjeni su antibiotici širokog spektra. Sva su četiri pacijenta ozdravila te su puštena kući. Zaključak: Pravovremeno otkrivanje i liječenje multisistemskog upalnog odgovora ujedno znači i bolji ishod za pacijenta. Potencijalna buduća istraživanja mogla bi se usmjeriti na razjašnjavanje ovog stanja i mogućih dugoročnih posljedica, a na taj način i spriječiti teške kliničke slike.

Intestinal pseudo-obstruction in a patient with Kleefstra syndrome

Aim: To present a case of intestinal pseudo-obstruction in a paediatric patient with Kleefstra syndrome type 1 as a new clinical feature of this rare genetic disorder. Case report: A seven-year-old patient was admitted to the emergency department for nausea and vomiting. Clinical examination showed distended, meteoristic abdomen without detectable peristaltic sound. Abdominal X-ray revealed air-fluid levels and possible right subdiaphragmatic air collection. An urgent exploratory laparotomy was indicated. Intraoperatively, extremely dilated loops of small and large intestine up to the distal sigmoid colon were noted. No anatomical or mechanical causes of obstruction were found. The postoperative course was complicated by dysfunctional intestinal motility and urinary catheter-related infection which required prokinetics and intravenous antibiotic therapy. The patient was transferred to a paediatric centre specialized in intestinal motility disorders for further treatment. Conclusion: This is the first case of intestinal pseudo-obstruction described as a part of clinical presentation of Kleefstra syndrome type 1. Further research and re-evaluation of patients with KS1 is needed to determine if intestinal pseudo-obstruction is a new clinical manifestation depending on the size of the deletion or a repercussion of hypotonia sequential to an underlying syndrome.

Prevencija i liječenje mukozitisa u bolesnika sa zloćudnim hematološkim bolestima

Mukozitis označava bolnu upalu i oštećenje sluznice usta i gastrointestinalnog trakta koja se javlja kao komplikacija kemoterapijskog i/ili radioterapijskog liječenja i tijekom transplantacije krvotvornih matičnih stanica u bolesnika oboljelih od zloćudnih hematoloških bolesti. Navedeno stanje uvelike utječe na kvalitetu života i ishode liječenja bolesnika. U ovom preglednom radu opisani su čimbenici rizika za pojavu mukozitisa, učestalost, klinička slika, mjere prevencije i liječenja mukozitisa u bolesnika sa zloćudnim hematološkim bolestima te je na temelju aktualne literature i važećih svjetskih smjernica iznesen pregled područja i stav Hrvatske kooperativne grupe za hematološke bolesti (KROHEM).

Utjecaj vježbanja na snagu stiska šake i antropometrijske karakteristike kod žena u menopauzi – longitudinalna studija

Cilj: Ciljevi su ovog istraživanja ispitati utjecaj devetomjesečnog programa vježbanja na snagu stiska šake i antropometrijske parametre žena u menopauzi. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 122 žene u menopauzi. Ispitanice su zatim podijeljene u dvije skupine: skupina koja vježba (n = 94) i kontrolna skupina (n = 28). Svaka je ispitanica izmjerena dva puta, na početku programa vježbanja od devet mjeseci i na kraju, dok su ispitanice kontrolne skupine izmjerene samo jednom. Svakoj su ispitanici izmjereni tjelesna težina, tjelesna visina, indeks tjelesne mase (engl. Body Mass Indeks; BMI), opseg struka i bokova, omjer opsega struka i bokova (engl. Waist hip ratio; WHR), kao i snaga stiska desne i lijeve šake. Rezultati: Prema rezultatima ovog istraživanja ispitanice koje su uključene u program vježbanja pokazuju značajnu razliku BMI (p < 0,05) i WHR (p < 0,05) u odnosu na mjerenje provedeno na početku vježbanja. Također, rezultati snage stiska šake pokazuju statistički značajne razlike između prvog i drugog mjerenja (p < 0,05). Prosječna vrijednost stiska desne šake na kraju vježbanja je 26,03 ± 5,04 kg, što je značajno veće u odnosu na prvo mjerenje 24,51 ± 5,68 kg. Isto tako, snaga stiska lijeve šake nakon drugog mjerenja iznosila je 24,7 ± 5,11 kg, što je značajno veće u odnosu na prvo mjerenje 23,39 ± 5,77 kg. Zaključak: Aktivno vježbanje dovodi do poboljšanja snage stiska obiju šaka nakon završenog programa vježbanja u trajanju od devet mjeseci. Kod svih je ispitanica pronađena značajna razlika BMI i WHR na kraju provedenog programa vježbanja, što upućuje na pozitivan utjecaj vježbi otpora na antropometrijske karakteristike žena u menopauzi.

Vitamin D i koža

Povezanost vitamina D i kože započinje sintezom vitamina D u koži, a neprestano se istražuju i uočavaju novi mehanizmi kojima najistraživaniji vitamin utječe na najveći organ ljudskoga tijela. Cilj je ovoga rada dati pregled dosadašnjih spoznaja o interakciji vitamina D i kože te utjecaju razina vitamina D na kožne bolesti. Po nekim istraživanjima suboptimalne razine vitamina D nalaze se u čak 30 – 90 % stanovništva, a procjenjuje se da postoji manjak vitamina D u oko jedne milijarde ljudi na cijelome svijetu. U 25,6 – 68 % pacijenata sa psorijazom postoji nedostatak vitamina D, a manjak vitamina D nazočan je u čak 97 % pacijenata. Nadalje, niz opservacijskih studija i metaanaliza dokazalo je da su serumske razine kalcidiola niže u djece i odraslih s atopijskim dermatitisom, a pojedina istraživanja dokazala su da u čak 70,5 % pacijenata s vitiligom postoji nedostatak vitamina D. Niske razine vitamina D povezuju se i s progresijom malignog melanoma, no nepoznato je u kojem trenutku izloženosti UV zračenju vitamin D prestaje djelovati protektivno i započinje biti rizični čimbenik za razvoj tumora kože. Unatoč brojnim provedenim istraživanjima, još uvijek nije poznata priroda odnosa vitamina D i pojedinih kožnih bolesti, odnosno je li on uzročnoposljedičan ili slučajan, dok se u drugih dermatoza, poput psorijaze, dokazi o povezanosti s razinom vitamina D primjenjuju u svakodnevnom radu s pacijentima – u dijagnostici i liječenju.

O raspravnoj sposobnosti u forenzičnoj psihijatriji

Raspravna je sposobnost pravni konstrukt koji podrazumijeva da okrivljenik shvaća svoj položaj u sudskom postupku, razumije procesne radnje i njihove posljedice, kao i da ima očuvane kapacitete za sporazumijevanje s braniteljem. Ukoliko ti kriteriji nisu zadovoljeni, okrivljenik se potencijalno nalazi u položaju koji je diskriminirajući. Radi zaštite jednog od temeljnih ljudskih prava – prava na pošteno suđenje, raspravna nesposobnost u današnjoj sudskoj praksi podrazumijeva odgodu sudske rasprave do oporavka raspravne sposobnosti. Po nalogu suda, sudski vještak psihijatrijske struke postaje osoba zadužena za pregled okrivljenika i procjenu njegovog trenutnog duševnog stanja. Budući da dobar forenzičar treba poznavati relevantne pravne dokumente i primjere iz sudske prakse, dan je kratki prikaz pravnih aspekata raspravne sposobnosti. Isto tako, budući da prisutnost duševne bolesti ne podrazumijeva odmah i raspravnu nesposobnost, dani su i psihijatrijski aspekti s naglaskom na česte psihopatološke fenomene s prediktivnom vrijednošću u proglašenju okrivljenika raspravno nesposobnim.

The types of delivery and components of metabolic syndrome among patients with schizophrenia without therapy

Cilj: Porod carskim rezom kontinuirano se povezuje s povećanim rizikom za pojavu komponenti metaboličkog sindroma kod ispitanika u općoj populaciji, dok su podatci za bolesnike sa shizofrenijom manjkavi i proturječni. U ovom smo istraživanju ispitali pridonosi li, i u kojoj mjeri, vrsta poroda vrijednostima indeksa tjelesne mase (ITM) te koncentracijama lipida i glukoze u plazmi na dvjema skupinama bolesnika sa shizofrenijom koji ne primaju terapiju: u bolesnika s prvom epizodom shizofrenije (N = 48) i u kroničnih bolesnika neadherentnih prema antipsihotičnoj terapiji (N = 83). Ispitanici i metode: Podatci o vrsti poroda i neadherentnosti prema antipsihotičnoj terapiji prikupljeni su iz autoanamneze i heteroanamneze. Određivanje ukupnog kolesterola, LDL kolesterola (engl. low density lipoprotein cholesterol), HDL kolesterola (engl. high density lipoprotein cholesterol), triglicerida i glukoze u plazmi realizirano je nakon 12-satnog gladovanja. Rezultati: Učestalost poroda carskim rezom iznosila je 8,4 %. Koncentracije triglicerida i vrijednosti ITM-a bile su značajno više u bolesnika rođenih carskim rezom u odnosu na bolesnike rođene vaginalnim porodom: 1,5 (0,6 – 4,3) vs. 1,1 (0,3 – 3,1); z = -2,21, p = 0,027. Vrsta poroda pridonosi s približno 3,3 % varijabilnosti koncentracija triglicerida. Zaključci: Naši rezultati upućuju da vrsta poroda utječe u manjoj mjeri na koncentracije triglicerida u plazmi u bolesnika sa shizofrenijom koji nisu na terapiji antipsihotičnim lijekovima. Porod carskim rezom predstavlja rizični čimbenik za povišene koncentracije triglicerida.

Uloga vitamina D u neurološkim bolestima

Vitamin D nužan je nutrijent potreban za homeostazu kalcija i zdravlje koštanog sustava, no sve se češće potvrđuje njegova uloga u neurološkim bolestima. U središnjem živčanom sustavu prisutni su svi čimbenici metabolizma vitamina D te je djelovanje moguće parakrinim i autokrinim putem. Vitamin D utječe na razine neurotrofnih čimbenika, regulaciju imunološke funkcije te na homeostazu središnjeg živčanog sustava. Manjak vitamina D i njegova nadoknada predmet je istraživanja većine neurodegenerativnih bolesti te je manjak povezan s povećanim rizikom nastanka bolesti. Dosadašnja su istraživanja nadoknađivanja vitamina D obećavajuća, no postoji nedostatak visokokvalitetnih studija za čvrste dokaze i smjernice.

Small bowel perforation with iliac artery prosthesis stump

Aim: In this case we report an unusual complication after retroperitoneal formation of an iliac artery prosthesis-stump – a bowel perforation and sepsis. Case report: During the open urology surgery a right external iliac artery was iatrogenic injured and iliofemoral bypass grafting was performed. Eight months thereafter, due to an inguinal site graft infection and graft occlusion, the distal part of the prosthesis was transacted and removed, and the proximal, retroperitoneal part, was closed and over sewn in the zone without any sign of infection present. This prosthesis-stump caused a very unusual complication – a small bowel perforation three months thereafter. Conclusion: The whole retroperitoneal graft should always be removed with no stump formation to avoid this complication.

Potencijalna toksičnost titanija

Titanij se široko primjenjuje zbog svoje biokompatibilnosti i dobrih biomehaničkih svojstava. Pokazuje dobru sposobnost vezanja za živo tkivo i kosti pa se često upotrebljava za zubne, ortopedske i srčane implantate. Upotrebljava se kao čisti titanij ili kao legura na bazi titanija, gdje dodatak drugog elementa titaniju omogućuje dobivanje boljih svojstava od samoga titanija. Unatoč inertnosti, titanij je i dalje podložan koroziji i otpuštanju štetnih metalnih iona u organizam. Većina studija pokazuje da je titanij izrazito biokompatibilni materijal, međutim određene studije ukazuju da materijali od titanija mogu postati nekompatibilni i prouzročiti štetne učinke. S obzirom na široku upotrebu titanija, javljaju se pitanja o mogućoj štetnosti titanija. Stoga je važno i dalje provoditi toksikološka ispitivanja, pomno procijeniti i ispitati potencijalnu štetnost titanija te provjeriti potencijalne zdravstvenerizike za ljude i za ekosustav.