Cilj ovoga rada je da rasvijetli odnos pojedinca i države u okolnostima globaliziranog svijeta, u kome se kao bitnim pojavljuje pitanje krize identiteta i njenog utjecaja na ukupne društvene promjene. Polazeći od dominantnih teorijskih paradigmi politologije: teorija političkog realizma i liberalizma, rad tematizira navedeni odnos, čime se dotiče vrlo značajnih koncepcija društvenog ugovora i ljudskih prava. U zbilji utemeljenoj na realističkoj paradigmi, gdje su nacija – država i identitet jedno, iskorak iz društveno etablirane matrice, nepoželjan je. U tom se smislu, globalizacija kao proces sve veće povezanosti između nacija pojavljuje kao mogućnost navedenog iskoraka, odnosno, kao pokretačka snaga ka promjenama, koje, u rastućoj međuovisnosti svijeta otvaraju niz mogućnosti i bitne su za opstanak u 21. stoljeću, kako na individualnom, tako i na kolektivnom nivou.