Uzimajući u obzir osobne i okolinske prepreke, osobe sa stečenim fizičkim teškoćama prolaze kroz mnoge stresne situacije. U radu se ispituju strategije suočavanja koje rabe studenti s tjelesnim teškoćama. Cilj je ispitati korelaciju između uvjerenja o sebi i svijetu (samopoštovanje, samopouzdanje i nadanje) i strategija suočavanja kod studenata s fizičkim teškoćama. U istraživanju je sudjelovalo 111 studenata sa stečenim fizičkim teškoćama uključujući ozljede kralježnične moždine i različite druge teškoće s kralježnicom. Provedeno je kvantitativno, transverzalno istraživanje i primijenjene su poljske inačice sljedećih instrumenata: Coping Orientations to Problems Experienced (COPE) (Wrześniewski, 1996), Rosenberg Self-Esteem Scale (SES) (Dzwonkowska et al., 2008), General Self-Efficacy Scale (GSES, Schwarzer, Jeruzalem) (Juczyński, 2001), Basic Hope Inventory (BHI) (Trzebiński and Zięba, 2003b). Provedene su analize deskriptivne statistike, korelacije (Pearsonov koeficijent korelacije) i regresijska analiza. Rezultati istraživanja pokazuju da uvjerenja o sebi i svijetu imaju prediktivnu funkciju u objašnjavanju strategija suočavanja koje rabe studenti s fizičkim teškoćama. Također otkriveno je da uvjerenja kao što su samopoštovanje, samopouzdanje i nadanje pomažu u objašnjavanju variranja pojedinačnih strategija suočavanja, s obzirom na intenzitet i prirodu korelacije. Konačno, nizak postotak objašnjene varijance strategija suočavanja kod studenata s fizičkim teškoćama upućuje na važnost drugih varijabli koje nisu uključene u ovo istraživanje. Rezultati se promatraju u kontekstu prethodnih istraživanja.
Being fit and feeling pleased: The mediational role of physical self-efficacy in UAE women residents
