Mali osmerozubi smrekov pisar Ips amitinus najčešće naseljava smreku u montanskima područjima Središnje Europe. Najvažniji domaćin je obična smreka (Picea abies) i bijeli bor (Pinus sylvestris). U ugodnim vremenskim i trofičnim uvjetima, potkornjak postaje opasan, posebno za mlađa stabla u plantažama. Klimatske promjene, s kojima se suočavamo danas, mogu biti povoljne za vrste koje nisu bile ekonomski važne u prošlosti, a u zadnje vrijeme počinju pričinjavati štete u šumama. Informacije o ekološkim/biološkim obilježjima I. amitinus su u literaturi rijetke, posebice za asocijacije potkornjaka i gljiva; iako je poznato da su vrste potkornjaka (Coleoptera: Scolytinae) povezane s različitim gljivama. Istraživali smo čimbenike koji utječu na asocijacije ofiostomatoidnih gljiva s I. amitinus na običnoj smreki. Materijal za studiju bio je prikupljen 2010. godine u blizini Dravograda, na sjeveru Slovenije, gdje je u zimskim vjetrovima bila porušena obična smreka. Za izolacije ofiostomatoidnih gljiva prikupili smo 442 uzorka (kukci i zaraženo drvo - uzorci iz drvenih diskova, s dva stabla na 0,5 m, 6 m i 15 metara iznad panja). Uzeto je ukupno 625 izolata. Ofiostomatoidne gljive su bile najbrojnije zastupljene skupine. Identificirali smo deset vrsta gljiva. Najčešća je bila Ophiostoma brunneo-ciliatum, slijedile su Grosmannia penicillata, Ophiostoma bicolor, Ceratocystiopsis minuta, Grosmannia piceiperda, Endoconidiophora polonica, Ophiostoma piceae, Ophiostoma fuscum, Grosmannia cucullata, Graphium fimbriisporum. Povezanost I. amitinus s O. fuscum, G. cucullata i G. fimbriisporum bila je prvi put potvrđena. Istraživali smo razlike u pojavljivanju pojedinih vrsta gljiva u različitim stadijima života potkornjaka (adulti, ličinke, kukuljice) i zaraženih uzoraka drva.