Gledajući kroz povijest, svaki val pokazuje svoju jedinstvenu uzročnost
između inovacije, difuzije, institucionalne promjene, promjene produktivnosti,
promjene u broju tvrtki i zaposlenika i relativne cijene čimbenika (Lundquist,
Olander i Svensson Henning, 2008). Povećanje broja tehnoloških inovacija
zahtijeva od današnjih djelatnika da neprestano ažuriraju svoje vještine kako
bi bili spremni odgovoriti na nove uloge u sektorima u kojima rade, na koje
utječu ili će utjecati nove tehnologije. U radu će biti prikazane inicijative koje
su poduzele pojedine vlade i tvrtke počevši od obrazovanja, posebno visokog
obrazovanja, prilagođujući nastavne programe, sudjelujući u izradi novih
kurikula te, u konačnici, u stvaranju nove radne snage koja je spremna
odgovoriti zahtjevima rada na tržištu digitalne ekonomije. Učinkovite vještine u
korištenju tehnologijom, u kombinaciji sa znanjem i kompetencijama za
inovacije, mogu povećati usklađenost digitalnih vještina s potrebama digitalne
ekonomije. Većina industrija i sektora prepoznaje da će, budući da se sve više
digitaliziraju, postojati sve veća potražnja za djelatnicima koji posjeduju
različite stupnjeve digitalnih vještina. Rad donosi pregled definicija
digitalnih vještina s detaljnim uvidom u područja koja obuhvaćaju te su
navedene razlike među pojmovima koji se vežu za digitalnu pismenost, kao što su
informacijsko-komunikacijska tehnološka pismenost, te informacijska, medijska i internetska
pismenost. Iznimno je važno navrijeme ’uskočiti’ u val
digitalnih promjena. Koliko su pojedine velesile poput SAD-a, Kine i Australije, u tome
uspjele te kakva je situacija u Europi i
u Hrvatskoj kada je u pitanju prilagodba vremenu digitalne transformacije, osnovna je svrha ovog rada.
Odgovor na navedena pitanja prikazan je u obliku
formulacija, definicija, statističkih podataka, strategija ulaganja te analizom
mnogobrojnih relevantnih izvora. U istraživanju su primijenjene induktivna i
deduktivna metoda, kao i metoda analize i sinteze.